Novela od Stanca/prizor treći
| ←Prizor drugi | Novela od Stanca Писац: Марин Држић Prizor treći |
Prizor četvrti→ |
DŽIVO
Dobra kob, junače! Što si tuj takoj sam?
STANAC
Zdrav, mili moj brače, ovo ni sam ne znam!
Sinoćka u ovi grad uljezoh čestiti,
u kom ni star ni mlad ne ktje me primiti
na stan svoj; ter, ne znav kud se inud svrnuti,
k vodi idoh ovdi uprav da bih počinuti.
Studena vodica umjesto pr'jatelja
ter mi je družica, a kami postelja;
i meni t' nije spat nego bdjet i javi
danicu svitlu zvat da bil dan objavi,
u noćnoj da tmasti zločinac ki mene
ne bude pokrasti kon vode studene.
Tržak sam donio: kozlece, grudicu,
od šta sam ončas mnio primiti aspricu.
Ovdi sam toj takoj; ma nu mi kaži sad
tko si ti, brate moj, er ti sam veomi rad.
DŽIVO
S Gacka sam trgovac, govedi trgujem,
vri mi pritio lonac, dužan se ne čujem;
putujem na suho, more mi drago nî,
spim s uha na uho, zlo mi se i ne sni;
u vjeru ne davam, jamac se ne hitam,
na vrat ne prodavam, mo'e posle činim sam.
STANAC
Čestit se kažeš ti i obrazom svitlim
i dobrom pameti i tvojim trgom tim.
DŽIVO
Ne mjerim ja gori nebeske visine,
ni pamet ma nori tej morske dubine;
u srijedu udaram, blaženi gdi idu,
sam sebe ne varam hode u nevidu.
STANAC
Ti s' njeki razumnik, viđu ja, brate moj;
ja dosad nijesam vik besjedit čuo takoj.
DŽIVO
Ako je ki razum i mudros u meni,
taj mudros ni taj um od Gacka, brate, nî.
Ja prvo u ovi grad kad dođoh čestiti
bijeh star a ne mlad jak sam sad viditi.
STANAC
Da to se s' pomladio?
DŽIVO
Pomladio, brate moj!
Bradat sam i sijed bio.
STANAC
Koje je čudo toj?!
DŽIVO
U ovi grad jednome ja dođoh na Ivanjdan
i srjećom mojome ne nađoh nigdi stan,
ter k vodi tuj sjedoh u ovoj prem dobi;
tuj malo pojedoh, pak me sanak dobi.
I speći ja takoj čuh gdi se igraju
tej igre, brate moj, i pjesni spijevaju,
da dušu moju tad obujmi veća slas
ner se izrit može ikad. Probudih se u taj čas
i vidjeh kon vode, tuj gdje s' ti, gdi vile
tanačce izvode gizdave i mile.
Pruži se jedna od njih, hvati me za ruku,
a druga ljepša od svih pozlatnu jabuku
pokloni tuj meni. Tretja reče: "Hodi,
pri vodi studeni ter nam kolo vodi!"
Četvrta: "Pij", reče, "ako budeš piti,
noćas razum steče kim ćeš slavan biti!"
Napih se, brate moj, i jabuku primih
i tanac pri ovoj vodi š njimi izvodih.
Prašah ih za ime; zvahu se, junače,
imeni čudnime!
STANAC
Spovjeđ mi, moj brače!
DŽIVO
Jednojzi Perlica, drugojzi Kitica,
tretjojzi Pavica, a Propumanica
četvrtoj bješe ime; ma bješe Pavica
batesa nad svime, koja penga lica.
S sobom me na dvore tej vile vodiše
i mene do dzore slastima pojiše.
Svukoh se od tada iz kože jak zmija,
opade mi brada, idoše dlake tja;
a mlada kožica lašti se na meni
kakono plitica na kojoj pisma nî.
Ja ostah mlad! Što, mlad? Domaća mene već
ne poznavaše tad ni kt'jaše sa mnom leć;
veljaše: "Neću te! Ti nijesi ki si bio!"
Ali 'oj kosti ćute!
STANAC
Da si ju si bio?
DŽIVO
Bogme ju nalandah, a ona bijedna viče;
od mene ju bješe strah, ma me pak običe.
Veljah joj: "Kučko zla, to li t' sam draži star
negli mlad? Je li, a? I ne imaš još za har? "
STANAC
Ah, čuda kih sada ovdi se naslušah!
I sijeda mi 'e brada, a ne čuh ja toj, ah,
koliko kon vode! I ja znam er vile
tanačce izvode kakono snig bile.
I ja sam njekada š njimi tance izvodio,
ma sam bio sveđ tada kako sam i prije bio.
Čoek da se pomladi, čudo je velje toj!
DŽIVO
Nije svakoj bradi toj dano, brate moj.
Kako se zoveš ti?
STANAC
Stanac se zovem ja,
s rijeke Pive. A ti? Kaž' mi milos tvoja.
DŽIVO
Zovem se Sedmi muž, prezime Dugi nos,
na sebi kako spuž nosim dom gdi sam gos.
Pijem vince bez vodice;
voda mi je bistra mila,
gdi ma ljubi mije lice
kad je od ruže venčac svila.
STANAC
Brate Sedmi muže ali t' Dugi nose,
moj počteni druže, ne jele te ose!
DŽIVO
Da sam mlijeko ali mas, ose bi me izjele.
STANAC
Oto si slađi vas neg što beru pčele.
Ku ti daše travu tej vile, kaži mi.
DŽIVO
Travu na ime bravu, ka cti liti i zimi,
njome se pomladih; liti i zimi rađa,
od trava oda svih ona je najslađa.
STANAC
Gdi ve se nahodi, umiješ mi što riti?
DŽIVO
Sjutra pri ovoj vodi moć ju ćeš viditi:
prvu vil upaziš, ima ju pri sebi;
čin' noćas da ne spiš, er će doći k tebi.
STANAC
Gdi bih se po srjeći i ja ovdi pomladio!
DŽIVO
Bogme ti ću reći, ne bi prvi bio.
STANAC
Što bi Miona dala, domaća mo'a mila!
DŽIVO
Bogme bi uzigrala!
STANAC
Ah, rada t' bi bila
gdje je ona hubava mladica a ja star.
DŽIVO
Bila bi 'oj zabava.
STANAC
Bogme bi 'o' bilo u har!
er ne bi naprijeda uza me plakala
grijav peču leda, ma bi mirna stala.
DŽIVO
Nemoj se pripasti, ako bi tej vile
noćaska u tmasti iz vode isplile
i htjele s tobom tanačac izvodit,
er srjećom tvojome mogao bi čestit bit.
STANAC
Rekao t' sam er i prije s vilam sam općio.
Ohaj, strah me nije, nijesam vik strašiv bio.
DŽIVO
Vjerujem, a bogme s' prem junak viditi.
STANAC
Dano mi 'e toj s nebes.
DŽIVO
Imaš li što piti?
STANAC
Vodica je uza me.
DŽIVO
Taj drijevo i kami
nosi, - taj nije za me i zbogom ostani!
STANAC
Kudi se otpravi?
DŽIVO
Poći ću domome.
STANAC
Cić moje ljubavi postoj još sa mnome.
DŽIVO
S tobom bih još sidio, ma bi mi domaća
vikala: "Gdje s' bio?", ka je bogme udaća!
Deblja je neg viša, a ima nos od pedi
a gubicu od miša, a od osla leđi,
po kih ju pobubam jak po talambahu,
a ona skriplje zubam.
STANAC
Drži ju u strahu.
Kobila obijesna bez uzde pruca se,
a žena nesvjesna bez straha osijeca se.
DŽIVO
Ah, mudro ti umje rit! Sjutra te za tuj rič
budem lijepo gostit, tako mi zdrav Radič!
Zbogom mi ostani, Stanče, dobri druže!
STANAC
Sa mnom se opet stani, moj ve Osmi muže.
DŽIVO
Nijesam Osmi muž neg Sedmi Dugi nos,
nosim dom kako spuž na sebi gdi sam gos.
STANAC
Oto se zarekoh! Prosti, Sedmi muže,
jezikom utekoh.
DŽIVO
Prosto t', zbogom, druže!
Odhodi DŽIVO.