* * *
41.
Nikola Nalješković u smrt jedne djevojčice, koja umrie na 17 marča 1565.
Zgar s neba osmoga pozrivši djevica,
svakoga razloga i pravde kraljica,
videći na svit saj da pravde nie sad,
svrnu se sva u vaj, u čemer i u jad,
iz ruke ter vrže mjerila da leže, 5
a sama najbrže k zapadu pobježe.
Kad toj bog ugleda, oni čas stavi put
razlogu da ne da i pravdi poginut.
Nu znavši da ovdje djevica jes druga,
prilika kojoj nie pod nebom ni druga, 10
dostojna koja bi na mjesto tej bila,
majci ju ugrabi i ocu iz krila,
prislavnu nje gizdu i ures gizdavi
svrnuvši u zvizdu gorje ju postavi,
jedina kripos nje da nam sja po vike, 15
ne kako tej manje, ma kako velike,
vrhu svih božica i bogov, ki biše,
jaki no kraljica sjedeći najviše.
Tim nitkor ne žali da ju bog proslavi,
neg er ste ostali na zemlji bez nje vi, 20
da nu ću razgovor i tomuj rit vam ja:
vid'te ju gdi odzgor svu dragu noć vam sja.
|
|