Mili Bože, čudna straha,
Di se duša s tilun kara,
Duša tilu progovara:
„Ajmo, tilo, jadno moje počivanje,
Tužno moje uživanje, 5
Otilo si dosta jisti, dosta piti,
Mrtve kosti protresati.”
Grdni đavli govoraše:
„Nisi tako vapit tio,
Dok na zemlji živ si bio.” 10
Na nos zmije svim viraju,
Po priliku slipa miša,
Ta strahota jošter viša,
Grdni đavli govoraše:
„Kam' ti sluge, kam' kočije, 15
Tko sad s tobun vino pije,
Kam' ti žena plemenita,
U vrimena uzorita,
Kam' sinovi, kam' ti ćere,
Dižu li ti te čemere?”20
(Kazivačica je pjesmu čula od prosjaka Mate Matijaša-Palade iz Marine)
