Mada/1
| ←Насловна | Mada Писац: Nepoznati autor ŠENA PRVA |
Šena druga→ |
LUKA: Ali može li biti, da kolo od sreće, koje u svomu obraćanju nejma nikad pokoja, nejma se za mene obratiti jednu samo voltu?
FANTAŽIJA: Je li posibilo, da se ne mogu jednu samo voltu dočepati, ključi od konobe, da mi se napiti golom, bokarom na moj način?
LUKA: Da može li biti, da neće doći ono brijeme, u koje se moći budem ispokojiti u krilu gospoje Made, koju toli verno služim i dvorim?
FANTAŽIJA: Da je li posibilo, da ja perpetuis temporibus[1] imam služiti gospare inamorane, i nejmam jednu noć na moju zapovijed za moć spati quietamente?[2]
LUKA: Ah, Mada, jedino sunce moje!
FANTAŽIJA: Ah, arkulu, zoro neviđena!
LUKA: Evo cijeća tvoje ljubavi reduko sam si najtežu boles, nego se može podnijeti.
FANTAŽIJA: Evo bez tvoga likvora usušio sam se kako govno na suncu.
LUKA: Mada, što da veće učinim? Ja sam izišo izvan sebe; gorke mi su noći, žalosni dni, a ti ili ne znaš, er ti mlados ne da, ili nećeš da poznaješ ljubav koju ti nosim. Ako oni pasalijer Fantažija umijedbude kolo voditi, sikuro ima biti ispunjena moja požuda.
FANTAZIJA: Ma, a, a, le longa[3], brijeme od ručka pasava, sunce je na zubu a mi šetamo po Placi. In somma[4] pravo proverbio govori: Ko ne vidi sunce u podne, trebuje mu ga rogom ukazati. Gosparu!
LUKA: Fantažija, što je? Koje mi glase nosiš? Jes' li ponio onu knjigu gospoji Madi? Je li je primila? Je li što rekla? Je li dala odgovor? Koji ti je afet učinila? Kako te je pogledala? Reci delongo!
FANTAŽIJA: Pu-u-u-u! odgovori, komu basta. Gosparu, in verità,[5] ja ne znam što ću odgovoriti: učinio mi si tolike interogacijuni, in concenza mia,[6] da sam doktur, ne bih ti umio opeta prolegati, što si mi izgovorio.
LUKA: Rebambiti bestio da niente! po che pacienza a vuole,[7] pralju ti, jesi li opravio oni posao, na koji sam te poslao?
FANTAŽIJA: O, o, tako mi govori! Jesam eskvizito, ne može se ljepše.
LUKA: Da reci, što je bilo?
FANTAŽIJA: Od česa?
LUKA: O che infame,[8] gdje sam te poslo!
FANTAŽIJA: Da ponesem ovu knjigu gospoji Madi.
LUKA Da jes' li je ponio?
FANTAŽIJA: Ne, ja.
LUKA: Ma zašto?
FANTAŽIJA: Zašto sam dubito de nervis[9]. Znaš li onomadne kad sam joj nosio oni cvijet od tvoje strane, da ga je izgubila i da mi je rekla, da će mi činit dati jednu fregaturu po skini de importanza.[10] A ja zaisto ne pateškam od dragunula, to ne bih ni uzeo njekijeh likarija fuori di tempo,[11] nego ti sam namislio jednu stvar, kako ću joj je pridati senza pèricolo.[12]
LUKA: Danu malo reci, neka i znam! Er sasve da si persipikač za provesti posao, hoću i ja znati što se čini imparticolare,[13] gdje se trata moji interes.
FANTAŽIJA: Ti znaš dobro, gosparu Luka, da gospoja Mada ima jednoga brata u Sarajevu na trgovini, to ću ja otiti i obuću se kо korijer i među inijeh sto knjiga i tramesa imam staviti i ovu, i otiću joj na vrata i reću joj, da joj je knjiga od brata, to ću joj je i usaditi u ruke.
LUKA: Bravo in verità,[14] sad poznam da si čovjek na poslu i da imaš redargucioni u glavi.
FANTAŽIJA: E, e, a da nijesam gladan, bastalo bi mi se izmislit vele veće, ma vrlo patiškam od dijete, veće su mi se i zubi osušili, mogo bih limati za kontraveleno.
LUKA: Ne misli sad о tomu, nego daj da opravimo posao i načinom, i budi čovjek!
FANTAŽIJA: Lassa far a gradasso,[15] ma smo ručak skratili, a strah me je, da i objed otide à monte;[16] a ako gospoja Mada uzigra bastone, son per terra. Addio,[17] gosparu!
Референце
[уреди]- ↑ za sva vremena, večno
- ↑ mirno
- ↑ Ali, a, a, duži se, produžuje se
- ↑ Najposlije
- ↑ uistinu
- ↑ tako mi moje savesti
- ↑ Trabunjaš kao djete, ništavna živino. Koliko li treba strpljenja
- ↑ O kojeg li pokvarenjaka
- ↑ sumnjičav u živce
- ↑ od važnosti, značajnu
- ↑ izvan vremena
- ↑ bez opasnosti
- ↑ posebno, osobito
- ↑ Bravo uistinu
- ↑ Ostavi da to učini hvalisavac
- ↑ k vragu
- ↑ propao sam. Zbogom
