Ljubovnici/57

←Dvadeset i treći prizor

Ljubovnici Писац: Nepoznati autor Prizor najzadnji

Prizor najzadnji

SVI
(Intrigalo hita Dotura)

DOTUR: Solvam^[1], platit ću! Što ćeš od mene? Pusti me, molim te!
PROŽDOR: Pusti ga, ja sam kvijet, ako on ne plati, neću ni ja!
INTRIGALO: Fora bezzi!^[2] Ja hoću iskupit one zaklade.
FABRICIJO: Ola, što je to? Intrigalo, koje su to insolencije?
INTRIGALO: Nijesu insolencije, ne, nego mi je odnio jedne haljine ženske, koje sam ja u Getu uzeo, a sad govori da su mu ukradene. Hoću da ih plati!
FABRICIJO: O, via, questa è aggiustata^[3], haljine su u mene doma. Ja ću ti ih dat.
INTRIGALO: In conscienza vostra, ve'!^[4]
PROŽDOR (dâ mu zamlatnicu): A što ne vjeruješ, glavoču jedan!
INTRIGALO: Manje riječi, pravlju ti! Ja vjerujem i stravjerujem!
DOTUR: Continuo gelidus stupor occupat artus^[5]. Što je ovo? Što se čini?
FABRICIJO: Ovo je srjeća moja sjedinila mene s gospođom Lukrecijom. Zato, gospodine Doturu, kako moj meštar imaš i ti veselit se, a što je bilo da je prošlo i da se veće o tomu ne govori.
DOTUR: Digna est ingenti constans patientia laude^[6]. Da ti je sve veselo, sve čestito, et dii te faciant fecunda prole beatum!^[7]
VESELA: Evo ti fagot, gosparu.
STARAC: O, a sada svikolici allegramente^[8] proslavimo ovu festu! Uzmi svak instrumenat i poprati nevjestu do doma!
ANKA: A ti, što činiš, Intrigalo? Znaš da si mi drag!
INTRIGALO: Dakle, tokaj mi ju^[9]. Evo ma vjerenica!
PROŽDOR: Neću ni ja prdimela stât ovako! Vesela, a mi, što činimo?
VESELA: Daj mi ruku, ja sam tvoja!
STARAC: Ti^[10], Doturu, vodi tanac, i svak svoju uhiti, a ja ću vam zapjevat, paka ću zasvirit.
 
          Imeneo dođi sveti,
          Zavjete naše upravi;
          Čin' da ti su na pameti
          Ljubovnici ovi pravi.
          I sadruži ove pjesni,
          Ke začina svak veseo,
          I utvrdi uzô udesni,
          Bože od pira, Imeneo.

Референце

1. solvam (lat.) - platit ću
2. Fora bezzi (tal.) - Vadi pare!
3. O, via, questa è aggiustata (tal.) - O, hajde, to je uređeno
4. In conscienza vostra, ve'! (tal.) - Držim vas za riječ, znate!
5. Continuo gelidus stupor occupat artus (lat.) - Ledena ukočenost neprestano obuzimlje zglobove
6. Digna est ingenti constans patientia laude (lat.) - Postojana je strpljivost dostojna neizmjerne hvale
7. et dii te faciant fecunda prole beatum! (lat.) - i neka te bogovi usreće obilatim potomstvom
8. allegramente (tal.) - veselo
9. tokaj mi ju - dodirni mi ruku. (Tako su se simbolično proglašavale zaruke, što je vrijedilo kao obveza; spominje se i u Držićevu Skupu IV, 5)
10. Ti itd. Vinko Radatović (Petar Kanavelović kao pisac komedija, "Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor", IX, Beograd, 1929, str. 39) upozorio je da je, prema rukopisu, komedija završavala s tom rečenicom, koja je glasila: "Ti, Doturu, vodi tanac i svak svoju uhiti, a ja ću vam zasviriti. - Svrha", a poslije je druga ruka prekrižila dvije zadnje riječi i napisala: "zapivati, paka ću vam zasviriti" te dodala iduće stihove, koji su uzeti iz Guarinijevoga Pastor fido, to jest Kanavelovićeva prepjeva (Vjerni pastijer). Sve se to navodi ne samo u vezi s Kanavelovićem kao autorom nego i kao dokaz da komedija nije mogla dobiti naslov prema stihu "Ljubovnici ovi pravi", jer su pisani drugom rukom i nije ih bilo u matici. (F. Čale)