Djevojka je vedro nebo klela:
Vedro nebo, dva tabak ćageta,
Dvijc zviezde, dva pera labuda:
Sjaj mjeseče! mrki murećefu,
Da ja kitim knjigu na koljenu: 5
Ah! moj dragi, što mi gdje nedođeš?
Ili su ti puti kameniti?
Ili ti je navalito more?
Ali si se u blago zanio?
Ali si se ljepotom ponio? 10
Al' te boli rusa glava tvoja?
Al’ ti stara neda doći majka?
Ali si se drugom oženio? —
Dragi dragoj drugu odpisuje:
„Nit’ su meni kameniti puti, 15
Nit’ je meni more navalito,
Nit’ se jesam u blago zanio,
Niti sam se ljepotom ponio,
Nit’ me boli rusa glava moja,
Nit’ mi smeta ostarjela majka, 20
Neg se jesam drugom oženio.
Kun’ je draga! i ja ću je kleti:
Što je u majke ruha sakupila,
Za tobom ga u jadu derala!
Što je u majke vodice popila, 25
U mene je u suzam prolila!"
Bosanski prijatelj, saderžavajući potriebite koristne i zabavne stvari. Urednik: I. F. Jukić Banjalučanin. Svezak III, Izdat troškom Matice Ilirske, u Zagrebu, Berzotiskom Antuna Jakića, 1861., str. 110.
