Dva se draga u šumi sastala,
niko ne zna da se sastadoše,
neg šumica u kom se sastali.
Šumica je vodi povidala,
voda ladna kosov-ptici maloj, 5
kosov-ptica livadi zelenoj
a livada bijelima ovcama,
bijele ovce svojem čobanu,
a čoban je na putu putniku,
a putnik je na moru tergovcu, 10
a tergovac selu malenomu,
malo selo djevojačkoj majci,
stara majka dragoj ćeri svojoj.
Teško kune mlađana divojka,
teško kune i u kamen tuče: 15
„Ah šumice, ognjem izgorila,
vodo ladna, popilo te sunce,
kosov-ptico, raznili te orli!
Ah livado, ne zelenila se,
bijele ovce, da bi pokrepale, 20
ah čobane, ubili te ajduci,
a putnika uhvatili Turci,
a tergovca more ne nosilo,
malo selo kuga pomorila,
majku staru giava zabolila 25
koja me je danas ukorila
i s mojim me dragim omrazila!"
↑„Zora dalmatinska", godina III, 1846, br. 17, str. 133-134. Varijante: u svojoj zbirci „Narodne pjesme otoka Hvara", Split 1976, ja sam uz umotvor br. 50 (koji je nalik primjeru našeg izbora) naveo tome umotvoru na str. 584. čitav niz publiciranih i rukopisnih inačica.
Извор
Olinko Delorko: Narodne pjesme otoka Zlarina, "Narodna umjetnost", 1980, knjiga 17, str. 293-294