Daleče, pjesni vi, daleče, radosti,
stojte tja od moje nesrećne mladosti.
Samo cvil, plač i vaj, čemer, trud i uzdasi
sdružite mu boles, ka me svim porazi.
Oj tugo bezsvršna, kom ljubav svijet smeta,5
o česti protivna, o srećo prokleta,
kako me stvoriste kroz vaše nezgode,
rob da sam ničiji bez nijedne slobode?
Vaj tko bi ikad mnil, da za mu hudu čes
vrijeme je prikinul ljuveni tvrdi vez,10
nad kime scinjah ja, da moći ne ima
ni ona, ka bolje sve stvari vazima.
To li je prikinut taj uzal ljuveni,
kako ovo čuju se vas svezan u meni,
sam tužan, nevoljan, pun svake nezgode15
rob da sam ničiji bez nijedne slobode?
Nijesu me bolesti, kako se jur pravi,
da trpe sve oni, ki tuže s ljubavi,
ma je dan nov način od tuge nesvršni,
koje sam paću ja, a drug ih kusil ni.20
Nu gleda' privare ljubavi proklete
i hude nesreće, koja me zamete
u tuge, čineć me s nje hude nezgode
rob da sam ničiji bez nijedne slobode,
cić er sam ja zgubil sva dobra ljuvena,25
od kojih sad čini zlo mrit me spomena,
i jer sam sve muke neredne vik patil,
ne bi mi rad toga nijedna muka bil',
pače tej nevolje i trudne žalosti
veće bi uzmnožil' srcu mi radosti.30
Nu muku zlu čuju punu zle nezgode,
rob da sam ničiji bez nijedne slobode.
Misli su neredne i gnjivi nemili,
ki nikad nijesu se pri nikom vidili,
nevoljnu moju svis od svuda obujmil',35
česa rad ja patim u tugah vječni cvil.
Ti, ka znaš, ko mi zled u srce tuj stavi,
nu malo reci mi, žestoka ljubavi,
kako ću moć živit vik s take nezgode,
rob da sam ničiji bez nijedne slobode?40
Tužne me nevolje i trudni uzdasi,
kime se neredno ma mlados porazi;
i vi ine tuge zle bez broja, kim slike
mjesto ono ne ima, gdi je plač u vike,
verno sve služeći napokon viđu ja,45
za sluštvom tolicim, ko stvori svis moja,
za moju hudu čes, punu sve nezgode,
rob da sam ničiji bez nijedne slobode.
