Da van kaže od momaka grana
di se naje divojka odabrana
i da kaže starac od šezdeset lita
što je obaša po biloga svita.
Vidio je kitu od momaka, 5
a jes, brate, i lipih divojaka,
ali ni on još vidio nije
što se rodi usrid Dalmacije,
u Peliscu mistu gizdavomu,
Stankovića selu malenomu. 10
Kad jon biše trinaest godin dana
procvala je cvitak od liljana,
kad jon biše petnaest godin dana,
procvala je garofala grana.
Pa je pita mlados odabrana 15
od istočnih i zapadnih strana.
Ali ona za udaju nije
pa hi gleda i na nji se smije:
„Moja lipota nek još uvik zrije
i svilenin se veliman prikrije. 20
Kad dozrije oženit ću draga
sa kojin ću ušesnog sina rodit
spametnoga, prilipeg i dobra
er uvik me je svitovala mati:
„Zri la nevis ta vri dnu dicu raja! 25
sa kojon se famija spasava
i dobrota u svitu produjava".
Kazivač: Tereza Marušić rođena Zrnčić iz Stankovića.
Cvito Fisković, Nekoliko narodnih pjesama 19. stoljeća iz Orebića, Čakavska rič : Polugodišnjak za proučavanje čakavske riječi, Vol. XXII No. 1, 1994., str. 10.