Sijala Mare bosije;
ur’jetko ga sijala,
učesto jom poniklo.
Tudar prođe mladi Ivo,
l’jepom Mari govorio: 5
»Bog pomogo, l’jepa Mare,
je l’ ti bosij na prodaji?«
Ivu Mare govorila:
»Dobar došo, mladi Ivo,
mladi Ivo, kapetane! 10
Bosij mi je na prodaji.«
Ivo Mari govorio:
»Dušo moja, l’jepa Mare!
Koliko ti planta[1] svaka?«
Govori mu l’jepa Mare: 15
»Mladi Ivo, kapetane!
Svaka planta bos’jokova,
svaka planta dukat zlata.«
Ivo Mari govorio:
»Dušo moja, l'jepa Mare! 20
Bosij beri, dušo moja,
ti ga nosi u đemije!«
Kad to čula l’jepa Mare,
bosij bere l’jepa Mare
i nosi ga u đemiju. 25
Kad vidio mladi Ivo
l’jepu Maru u đemiji,
od kraja se odr’ješili,
niz to more zajedrili,
i odveli l’jepe Mare. 30
Kad vidjela l’jepa Mare,
teško Mare procmilila,
mladu Ivu govorila:
»Mladi Ivo, kapetane!
Pušti mene l’jepe Mare! 35
Na dar tebi sve bosije!«
Ivo Mari govorio:
»Nemoj cmilit, dušo Mare!
Ja sam Ivo, tvoje drago,
a mrnari mladi svati!« 40
Vice Palunko. br 189. S otoka Šipana; kazivala mu sestra Kate Palunko, kasnije udata za Murata.
Hrvatske narodne balade i romance, uredio Olinko Delorko, Zora, Zagreb, 1951., str. 60-61.
Hrvatske narodne pjesme, knjiga šesta, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio drugi, Ženske pjesme, sveska druga, Pričalice i lakrdije, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, izdanje "Matice hrvatske", Tisak dioničke tiskare, 1914. str. 198-199.
