Bisernica2/SKAZANJE DRUGO

Извор: Викизворник
Bisernica
Писац: Џоно (Јуније) Палмотић
ČINJEN'JE DRUGO-SKAZANJE DRUGO




                 SKAZANJE DRUGO

                  GLASNIK I ISTI

GLASNIK:
 
     Što tu cknite, družbo bojna; 690
tec'te vidjet dana оvega
čuda i djela, ka dostojna
od oči su svijeta svega.
     Neznam kako dovedena
kraj Dunaja došla je rike 695
silna tvrđa i gvozdena,
kojoj izrijet nije prilike.
     Nje se miri svud okolo
kо zrcalo svijetli paze,
i veseli i oholi 700
česti plami odkle izlaze.
     Sad sviroke, trublje sada .
unutra se pjet slušaju,
ke s romonom punijem sklada
među njim se ugađaju. 705
     Kremskoga su tatarhana
Oritrijesa ovo sprave,
ki tatarskijeh vlada od strana
mnoge grade i države.
     Njegova se djela svudi, 710
kо svi znate, glase i poju,
vrle i silne da je ćudi,
a ognjeni trijes u boju,
     u sjeveru i da svemu
zatočnika tega nije, 715
ki se oružan oprijet njemu
na junačkom polju smije,
     Grabislav je strahoviti
i Strašimir bratja šnjime,
bojnijem djelim glasoviti, 720
silni stasim junačkime.
     Iz gvozdene oni zgrade
s viteškom se banit dikom
izišli su svi tri sade
s družbom lijepom i velikom. 725
     Stara za jedno šnjim nevjera
Vilozmaj se zli nahodi,
ki se u gorah od sjevera
sred Lapona divijeh rodi.
     Da pod nebom hoć' obaći 730
grade i mjesta sva kolika,
ne bi od njega mogo naći
hitrijega vilenika;
     vilenika, ki velika
i zamjerna čuda tvori, 735
kad pjevanja vilenička
skrovno šapće i govori,
     ter žamorom silnijem more
mrtvu tijelu riječ podati,
kamenite krenut gore, 740
rijeke nazad obraćati.
     Svi, koji su šnjime, glase,
neka je svijetu stvar očita,
da od njega zgradila se
ova tvrđa vilovita. 745
     Poslan od svijeh vitezova,
s mnogom hitnjom ja odkriti
krajju gredem čuda ova;
pođite ih vi paziti.

VOJEVODA:

    S pripravome kad tolikom 750
glasoviti Tatar vrli
s Vilozmajom vilenikom
u naš ovi kraj dohrli,
     ufam danas ja velika
vidjet čuda koja godi 755
na čas srećnijeh vjerenika
i našega kralja odi.





Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Џоно (Јуније) Палмотић, умро 1657, пре 367 година.