Belizarijo (Gleđević)/AT PRVI

Извор: Викизворник
Belizarijo
Писац: Антун Глеђевић
AT PRVI


AT PRVI[1][уреди]

ŠENA PRVA[уреди]



Vidi se vojska Belizarijova šatorim i grad od Ravene na daleko.

OLINDO i ORMONTE spravni za bit se

OLINDO
   Moj ću život vele prije
neg mu lijepu izgubiti.
 
ORMONTE
Digni miso s Elpidije,
Elpidija mâ će biti.

OLINDO
   ne ikako,[2] dokle godi 5
bude Olindo u životu!

ORMONTE
Kad je tako, umri odi,
neka osvojim nje ljepotu.
 
OLINDO
   Moje jesu sve požude
rad ljubavi njе umriti[3] 10
ali hoću da se bude
s mojom krvi tvâ proliti

Ovdi se biju[4]



ŠENA DRUGA[уреди]



BELIZARIJO i isti.

BELIZARIJO
   Koja nesvijes vas potače,
ka li uredba huda usili,
da ste proć vam bojne mače 15
o vitezi, obratili?
   Jeli razlog da želite
sad od vaše ruke pasti
kî s junaštvom uzdržite
bojnijeh Grka slave i časti? 20
   Vaši mači jošte nijesu
neprijateljske krvi siti,
a sve vaše požude su
s njima vašu krv proliti.
   Nepravedni gnijev vrzite, 25
ter gdi pomoć s nam[5] višnja je
osvojite i dobi'te
što vam dobit još ostaje.
   Nu ako se uzdržati
još zavade vaše budu, 30
što možemo djelovati?
Trudićemo a zaludu.
ORMONTE
   O veliki vojevoda
Justinijana velikoga,
Italije[6] već sloboda 35
povratjena mača od tvoga.
OLINDO
   Belizarijo glasoviti,
vrlijeh Gota eto sila
za veće te uzvisiti
po nami se sva slomila. 40
ORMONTE
   Tijem odi nas ostavi,
naši mači naše smeće
porodjene od ljubavi
da dospijedu u svem veće.
BELIZARIJO
   Kigod mojijeh od dvorana 45
Elpidiju pođ' dozovi,
da ne padu segaj dana
tako slavni vitezovi[7].
   Vaši uzdasi i pogledi
odkriše mi veće krati 50
plam koji vas sumnjam ledi,
nemir ki vam život krati.
ORMONTE
   Kôm sred vojske stupi tvoje
svom ljepotom mene smami,
i da nje sam sve dni moje 55
zaveza me zlatnijem prami[8].
OLINDO
   Netom sam se ja nadzrio
sred njе lica sunčanoga,
slobodu sam izgubio[9]
i bez srca ostah moga. 60
ORMONTE
   Ne štedjeh se ja sretati
sveđ najteže bojne trude
za dostojan nje se zvati[10]
i da ona moja bude[11] .
OLINDO
   Ni ja britki mač zamani 65
na ovoj bedri mojoj nosim;
s njim u svakoj iskah strani
steć ljepotu koju prosim.
ORMONTE
   Kreposti su tvê hrabrene
i s njim hvalu dobio si, 70
ali bolje što od mene
u ovem[12] boju djelovo si?
OLINDO
   Ako nijesam tvê kreposti
ko nastojah nadvisio,
s mojom sam se hrabrenosti 75
sličan tebi učinio.
ORMONTE
   Neka oružje naše osudi,
tko je steko veće časti.
Sad hrabrenstvo tve probudi,
ako nećeš mrtav pasti. 80
 

Hoće se iznova bit.[13]

BELIZARIJO
   Što se zgađa vidjet meni?
Kud srnete? Što činite?
U ovakoj toli scjeni
mû prid vami vlas držite?
   Nu vam prizret meni je sila 85
rad hrabrenstva kê vas slavi,
i er vas je zaslijepila
vlas moguće od ljubavi.
   Srdžbu ostav'te kâ vas muči,
inako ću izgled dati 90
manjoj vrsti da nauči
s najdražijeh strah imati.
   Elpidija nu se uputi,
evo vaše k vam' ljubavi,
njoj odkri'te nemir ljuti 95
da mirnijeh vas ostavi[14].
   Što ljepota nje osudi
zagrlite u veselju
i združite k nje požudi
vašu u svemu miso i želju. 100
   Svemoguća o ljubavi,
tkoga nijesi izranila?
Ah vele ti u naravi
vrh nas može tvoja sila!



ŠENA TREĆA[уреди]



ELPIDIJA i isti

ELPIDIJA
   Vojevodo glasoviti 105
komu suncem slava odhodi,
tvû zapovijed izvršiti
k tebi jesam došla odi.
 
BELIZARIJO
   Ti Olindu srce ote
i Ormontu hrabrenomu, 110
oni s rajske tvê ljepote
oba u plamu gore istomu.
   Nu goruća ljubav s koje
svaki od njih suze otira
njim poradja ljute boje 115
i uzrok je njih nemira.
   Ti, kraljevska kćerce blaga,
njih samiri i utaži
i oberi već za draga
kî ti je milij', kî ti je draži. 120
   Još bi drago meni bilo
s vami stati, nu mi je sila
poć vršiti drugo dilo,
tijem s bogom, družbo mila!



ŠENA ČETVRTA[уреди]



ORMONTE, OLINDO i ELPIDIJA

ORMONTE
     Elpidij a ma božice, 125
evo Ormonta verna tvoga
koji rajsko tvoje lice
sveđ sred srca drži svoga.

OLINDO
   Mâ gospođe, moj životu,
po kôj se ufam srećan rijeti, 130
kom ugledah tvu ljepotu
moja duša k tebi odleti.

ORMONTE
   Evo veće čas došo je
u kî ja ću čestit biti
ili ufane sreće moje 135
za vazda ću izgubiti.

OLINDO
   Čas ovo je kad vesele
tvê će usti vernu meni
smrt od smrti težu vele
ili život dat žudjeni. 140

ORMONTE
   Ako ja sam kad prolio
za tvû ljubav suzu koju...

OLINDO
ako uzdah sam ja pustio
kadgod dvoreć ljepos tvoju...

ORMONTE
   I ako sam zatravjeno 145
mê ti srce posvetio.

OLINDO
I ja, dobro mê ljubjeno,
isu dušu poklonio[15].

ORMONTE
   S tvôm osudom razveseli
smetena me, lijepa moja. 150

OLINDO
Tvoju ljubav meni udijeli
i uzrok moga bud' pokoja[16].

ELPIDIJA
   Srce, slavno kê bit žudi,
drži ljubav scjene od male
ljubovnika kî ne trudi 155
za glas steći vječne od hvale.
   Potištena srca kî je
potištenu ljepos slijedi
kû da bude steći prije
neka uzdiše, cvili i blijedi. 160
   Kakve god se mê ljeposti
od vašega oka sude,
hoću od vaše ja vernosti
i od ljubavi teže trude.
   Goti u krvi zadojeni, 165
prije nego dan se skrati,
nadaju se, sasma streni
od desnice vaše ostati.
   Tijem svojijeh vrhu krila
neka ljubav vas odnese 170
gdino veće s bojnijeh dila
pogibije nahode se
   Djelovati hrabrenije
tko se od vas tad usili
steć srce će Elpidije, 175
ako tač vam ona omili;
   i ako bojne kroz zabave
nju budete osvojiti,
od vaše će časti i slave
pravi uzrok ljubavi biti[17]. 180

ORMONTE
   Ja ću letjet gdi najjače
neprijateljske vidim vlasti.

OLINDO
Među strijele, među mače
usrtat ću bez pripasti.
 
ORMONTE
   U svijesti ću sveđ držati 185
tvû ljepotu kâ me stravi
za Gotima ukazati
veličinu me ljubavi.

OLINDO
   Po sred krvi iste svoje
poznat će oni kad se obore, 190
moja lijepa o gospoje,
tvâ koliko ljepos more.



ŠENA PETA[уреди]



ELPIDIJA

   Ah jeziče moj himbeni,
kad po svemu ti pozno si
da Olindo drag je meni, 195
čemu srce me izdo si?
   Za smrt tužnoj meni dati,
poslah blago mê najbolje
mili život ondi iskati
gdi smrt hrani svê pristolje. 200
   Ah! što mi si sreće ufane
u mom dragu ugrabio?
Posla onoga neka rane
kî je mene izranio.
   Pođ', razbludo moja mila, 205
dobitniče duše moje,
ljubav stupaj tvoj združila
i vladala smijenstvo tvoje!
   Ako bude tvâ desnica,
ka 'е hrabrena vazda bila, 210
tvojijeh lijepijeh od ženica
ranjat, brače, naučila,
   ufam za mir srca moga,
neprijateljske silne vlasti
na zrak mača sama tvoga 215
pristrašene da će pasti.
   Pođ', ne štedi tvoje snage,
bi' se i dobij, mâ ljubavi,
da ljuvezni naše drage
tvê dobitje svud proslavi. 220
   Nu se čuvat ti spomeni
da onu sliku tko ne rani
kû ti udjelja bog ljuveni
u najljepšoj srca strani.



ŠENA DEVETA[уреди]



ROZMILDA

   Ćaćko, slatka mâ ljubavi,
u kom miso sva moja je,
kad me isti ti ostavi,
tko mi tužnoj veće ostaje?
   Kad najmiliji, kad najdraži 465
ovoliko za me haju,
tko da smiri i utaži
u žestokom mene vaju?
   Kad cvil ljuti jaki ne bi
moj ustavit tvê stupaje, 470
ili srca nije u tebi,
ili od tvrda mramora je.
   Ali čemu ti odluči,
o Rozmilda ostavjena,
da te teška boles muči, 475
da te miso tre ledena?[18]



ŠENA DESETA[уреди]



ALARIKO s mačem u ruci
   Ravena je osvojena
i dobitnik u slobodi
svud po krvi puka ub'jena
put kralj eva dvora hodi. 480
   A ti[19] sada srce moje,
odlučilo što si obrati?
Hoć' li u smrti lijepe tvoje
samu sebi smrt iskati?
   Ah, Rozmilda, mâ božice, 485
slatki[20] uzroče moje časti,
to da moje od desnice[21]
ja u tebi budem pasti?
   Ne ikako![22] Jer bih bio
ja ljubovnik gori vele 490
tvoga od ćaćka kî bi ktio
da ti skratim dni nezrele.[23]



ŠENA JEDANESTA[уреди]

ORMONTE s vojnicim i glas ROZMILDIN iznutra.


ORMONTE
   Svemoguća o ljubavi
kâ mi jesi smijenstvo dala,
ti dobiti mê proslavi
i spravi mi vijence od hvala.
   U dan ovi lijep zadosti 505
kôm su sunce moja djela,
mê će lijepe[24] hrabrenosti
svït mi lovor oko[25] čela.
ROZMILDA iznutra
   Ah opaki!
ORMONTE
         Kî glas k meni
pun žalosti sad dohodi? 510
ROZMILDA
Izdavniče prem himbeni,
vlas prikrši tvôj slobodi!
ORMONTE
   Glas čuje se svakčas veći
i uzmnaža smijenstvo moje:
da čâs veću budem steći 515
blagi me udes iznio je.
   Trijeba, ljepše kê dobiti
da se odi za me hrane;
uljesti ću za primiti
ili život ili rane. 520
   Da se srce mê ne bude
pak tužiti na me istoga,
idem sresti teže trude
sam u družbi mača ovoga.
ROZMILDA iznutra
Odoljeti nećeš meni. 525
Neću, neću tve ljubavi.
Jaoh ćaćko moj ljubjeni,
kud otide, što me ostavi![26]



ŠENA DVANESTA[уреди]

Vidi se rijeka s mostom, sjedne strane dvor šatorim na daleko, s druge polje s dubravom [27]. VITIDŽE s bojnicima[28].


VITIDŽE
   Neprijateljske vojske sada
gdi razvalja jedan dio 530
od našega mire grada,
drugi Araspem gdi se udrio[29].
   Pođ'te, pođ'te bez ozira
zaplijeniti, moji ljubjeni,
sred onijeh ondi mira 535
ljepos mene kâ zaplijeni.
   Tko da lijepu ugrabiti
Elpidiju vam zabrani?
Svi stražani nje će biti
bez oružja raspršani. 540
   Od ovoga djela lijepa
nemoj da vas strah nepravi
ili želja sasma slijepa
od inoga plijena ustavi.
 

Dio od bojnika kraljevskijeh dijeli se za ugrabit Elpidiju, a dio ostaje s njime.


VITIDŽE
   Kad mi nebo daždi smeće 545
i kad hoće mrtva mene,
pripravlja mi ljubav sreće
i pokoje sve žudjene[30].
   I kraljestvo i pristolje
gubim, ali ljubav mila 550
donosi mi dare bolje
da bi trude mâ platila.
   Kraljestva su svakolika,
Elpidija mâ božice,
meni lijepa tvoja slika, 555
meni drage tvê zenice.



ŠENA TRINESTA[уреди]

Референце[уреди]

  1. U D nakon popisa lica a prije prvoga čina stoji:
    PROLOG
    VENERE I LJUBAV
    VENERE
       Ni se trudi, ni se sili
    svom hitrosti znanja tvoga:
    ne ukrade se, sinko mili,
    iz ovoga krila moga.
    LJUBAV
       To ne mogu srce tvoje,

  2. D: nikako.
    mâ ljubjena porodice,
    ganut ove suze koje
    niz mê vidiš teći lice?
       Ah pusti me, pusti veće;
    ali jošte grozna cvila
    i žestoke moje smeće
    ti se nijesi nasitila?
    VENERE
    Drugo nema.

  3. D: rad nje život izgubiti.
  4. D: ovdi se počinju bit govoreći:
    ORMONTE
       O ljepoto mê božice,
    ti daj krepos moj desnici!
    OLINDO
    Vi, vi lijepe nje ženice.
    dajte pomoć môj ženici!
    ORMONTE
       Da dovršim ja onoga
    koji blago mê otima
    i ki gvozdja od ovoga
    kaže straha da ne ima.
    OLINDO
       Protivnika da porazi
    ova srećna desna moja,
    da sred krvi svê se oglasi:
    Dobio si: budi tvoja.
    ORMONTE
       Išteš umrijet bez potrebe,
    nu kad hoćeš umri veće;
    naću, ubijem kada tebe,
    u tvoj smrti sve mê sreće.
    OLINDO
       Još da pade moje tijelo,
    slavan živjet sveđ ću u slavi,
    i umirem sad veselo
    Elpidijine rad ljubavi.

  5. D: vam.
  6. D: Italiji je...
  7. U Z precrtano osam stihova, sada nečitkih potom sa strane ispisani stihovi ovde navedeni (45-48), a ista strofa u D, nakon jedne u Z nepostojeće, glasi:
       Kigod mojijeh od dvorana
    Elpidiju pođ' dozovi,
    da ne padu u svijet dana
    ovi slavni vitezovi.
    Na mjestu iskrižanih stihova u Z, u D nalazimo još i kvartinu, jamačno na mestu prva četiri od osam stihova precrtanih i nečitkih u Z:
       Ostavi nas, da ukazati
    budu naše sad desnice
    tko ima od nas uživati
    Elpidijino lijepo lice.

  8. Stihovi 53-56 ispisani iznad precrtanih:
       Još onda kad sred tvoje
    vojske stupaj ona stavi,
    užeže se srce moje
    i k njoj misli sve upravi.
    Kom svoj pogled na me upravi.

  9. Stih 59. je prepravka prvotno ispisanog i precrtanog:
    u živ sam se plam stvorio.

  10. U Z prvotno, iskrižano:
    za dostojan rob se zvati

  11. U Z prvotno, iskrižano:
    nje ljepota kâ me žeže.

  12. I u D: ovem. U SPH ovom vjerojatno Budmanijevo krivo čitanje.
  13. D: odi iznova hoće da se biju.
  14. Stihovi 93-96 ispisani iznad sljedećih prekriženih:
       Ali evo ko želite
    Elpidija lijepa ishodi.
    Njoj zavade vaše odkri' te
    da vas od njih oslobodi.

  15. Stihovi 145-148 u D su jedna strofa i pripadaju samo Ormonteovoj replici. Stih 148. D: isti život poklonio.
  16. U D stihove 149-152 govori samo Olindo.
  17. U Z sa strane nadopisano, vjerojatno kao moguća inačica stihova 177-180:
       S lijepim vijencem vječne od slave
    ljubav će vas okruniti,

  18. U D do kraja devete scene još i ovaj Rozmildin tekst:
       Od šta predaš? Koja sila
    da te pod vlas svoju stavi?
    Kô hrabrena sveđ si bila
    hrabrena se sad objavi.

       Tkomu obrati pleći sreća
    kreposti mu neće odniti;
    a kreposna ka da smeća
    može ikada pridobiti?
     
       Pođ' te, uzroci mê bolesti,
    nekorisni straši, od mene!
    Pođ'te mučit slabe svijesti
    kê se tresu iste od sjene!

       Men'je srce mê zadosti
    za proti vam vo je vati
    i za istoj nemilosti
    vrhu glave nogom stati.

       Neka od grada lijepi dvori
    vrhom u dno obrate se,
    i gradjani kih mač ori
    u istoj krvi svôj tope se,

       i veseo neka u licu
    dobitnik se naš oglasi
    i Rozmildu robinjicu
    gdi ga slijedi neka pazi,

       još za našu težu smeću
    da se obore sva nebesa,
    nesrećna se rijeti neću
    ni se strašim od ičesa.

       Čujem da se srce i duša
    moja tvrdi svakčas veće
    i da njeku rados kuša
    od prijašnje svoje smeće.

       Gnijev od zvijezda pridobiti
    ja ću s mojom hrabrenosti;
    ufanje će trud mi biti,
    pokoj mi su sve žalosti.

    U Zenovu izvorniku (L) ova scena iznosi ukupno 19 stihova. Prvotni Gleđevićev tekst, zagrebački (Z), "obuhvatio" bi 4 početna stiha L, a navedeni tekst D ostatak, tj. ostalih 15 stihova L. Oba dijela Gleđevićeva teksta samo su drastično kvantitativno proširenje Zenova izvornika, bez značajnijeg odstupanja od značenja L.

  19. D: Ali.
  20. D: sladki.
  21. D: to od moje da desnice.
  22. D: nikako.
  23. D: nezdrele.
  24. D: slavne.
  25. D: vrhu.
  26. Stihova 525-528 nema u D, dok u rukopisu D nalazimo na kraju ove scene didaskaliju: ulazi s golijem mačem. Narečenim stihovima kojih nema u D, odgovara u L: Rosm. di dent. Soccorso ò Cieli. Odmah slijedi u L i didaskalija koja odgovara didaskaliji postojećoj samo u D: Ormonte entra negli appartamenti di Rosmilda.
  27. D: dubravam.
  28. D: bojnicim
  29. D: s Araspom se drugi udrio.
  30. D: žudiene.