Tiho je more kako kal,
Va njen se vozi zlata plav:
Va zlatoj plavi Albus kraj
I š njima mnoga gospoda.
Gospoda viće činjahu: 5
Šćegova gora najgušća?
Šćegova gora najviša?
Šćegova ljuba najlipča?
Petrova gora najviša,
Pavlova juba najlipča. 10
Govori Pavlu Albus kraj:
„Pojdi mi kuhat vičeru,
Ja oću s tobun vičerat,
A s tvojun jubun noćevat.“
Kad pride Pavle žalostan, 15
Govori njemu Marica:
„Ča si to, Pavle, žalostan?
Tužna sam i ja, Marica.“
„„Rekal je meni Albus kraj,
Da mu grem kuhat vičeru, 20
Da oće s manum vičerat,
A s tobum, Mare, noćevat.““
Govori Pavlu Marica:
„Ne boj se, Pavle, niš toga,
Ja sam ti mlada šegjiva. 25
Suseda čedo rodila;
Ja ću zet čedo za ruku
I zlatni prsten na ruku,
I ja ću kralja zakumit
I oću njega privarit.“ 30
Kad pride k Pavlu Albus kraj,
Mare mu pride na sustraj,
Se mu se lipo kloniše,
Z ditetom v ruki kumiše.
„Mislel sam Maru jubiti; 35
Sad mi se š njome kumiti.“ —
Darova Mari prsten zlat,
A Pavlu kumu sto dukat;
Mladomu čedu zlatan pas,
A Mari kumi dobar glas! — 40
Istarske narodne pjesme, izdala "Istarska književna zadruga", [Opatija], 1924., str. 118-119.
Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju po Istri i Kvarnerskih otocih, preštampane iz "Naše sloge", Tiskarnica sinovah K. Amati u Trstu 1879., str. 153-154.
