114. Pjesan XVIII

Извор: Викизворник
Pjesan XVIII
Писац: Игњат Ђурђевић




Pjesan XVIII

Riješe jur zecovi: „Sto ćemo živi bit?
   život je naš ovi bolje nam utopit;
erbo smo prem slabi u svakoj protivi,
   i da stvar mala bi, bježimo strašivi."
Počeše svi zato kupit se i spravljat, 5
   duboko gdi 'e blato, za skočit unj na, vrat.
Kad eto smetene tuj vide neredno
   žabe pristrašene bježati s kraja u dno.
Pazeći toj, od njih tad jedan kliče, u glas:
   „Bratjo, eto plašiv'jih jes zvijeri veće od nas! 10
eto odi vidimo kijeh i naš strah mori:
   doma se vratimo, er nijesmo najgori."
 
Tugama hoć prid svijem razgovor nać sebi?
   Sveđ misli da mnozijem gore je neg tebi.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Игњат Ђурђевић, умро 1737, пре 287 година.