Благо цара Радована: О љубави (Глава 10)

Извор: Викизворник

Čovek i žena su ne samo dva različna, nego i dva potpuno neprijateljska spola. Dokaz, što se sve među njima rešava borbom. Prvi dodir čoveka i žene, to je već jedna mala boj-na čarka. On prvu pobedu dobija bitkom kojom se otpočinju ostale bitke, tog večnog stogodišnjeg rata. Čovek lako osvaja ženu kad nije u nju zaljubljen, ali kad njoj izgleda da jeste; u ovome je, istina, teško prevariti žensku intuiciju, ali zato ipak često one same sebe obmanu. Žena, uostalom, ne voli ljubav koju uviđa nego koju nagađa. - Zaljubljen čovek je slab; on postaje svirep i sebičan, analitik i sitni-čar. On sumnja jer hoće da sve sazna, čak i ono čega nema. Kad je najveće sumnjalo, on poveruje da je postao vidovit. Zaljubljen čovek muči ženu da bi sebi olakšao, često ide prema ženi do neprijateljstva, i čak do zločina. Žena svoju ljubav nosi s puno slasti i tuge, a čovek sa zloćom i strahom. Čudno je da se u svojoj ljubavi čovek boji i ljudi kojih se inače nigde drugde ne bi bojao. Niko mu nije bezopasan; na svima mestima, busije i neprijatelji. Ima vrlo malo sveta srećnog u ljubavi. Ljubav napravi više nesrećnih nego srećnih, i više bede nego radosti. Najveći deo sveta kad najvećma voli najvećma je ljubomoran, i zato je nespokojan i često potpuno nesrećan; jer nema sreće bez spokojstva. Ali kad čovek ne voli, on je nesrećan, jer je nepotpun. Ljubomora je najbrutalniji izraz ljubavi fizičke; uostalom, samo su seksualci ljubomorni a jedini sentimentalci ne znaju za ljubomoru. Sentimentalac može da u ženu sumnja, ali on sumnja bez gneva i bez krajnosti; a seksu-alac ženu voli krvnički i može da je omrzne ubilački, a ponaša se prema njoj razbojnički. U samom pogledu seksualca pred ženom ima puno zverskog i nasilničkog. U ljubomori i očajanju seksualac se osvećuje i muči, a sentimentalac sam strada mučeći sebe; seksualac ubija ženu, a sentimentalac ubija sebe. Čovek koji voli samo kroz spol, baca se u slepilo posle prvog znaka sumnje, i tad je njegova jedina strast mrzeti, mučiti druge, osvetiti se. - Nema sreće u ljubavi; najmanje ima sreće čovek koji ima najviše uspeha. Ljubav je najveće nespokojstvo i nasilje nad sobom i nad drugim. Nema leka ljubomori; i najbolji ljuddi najveći mudraci su skloni ljubomori, jer je ona stvar temperamenta, a ne stvar uma. Katul, kao kakav najspiritualniji pesnik našeg vremena, kaže u jednoj pesmi. „Ljubim i mrzim! Kako je to moguće, pitaćeš. -Ne znam. Ali to osećam, i zato stradam." Ovo je ljubomoran pesnik. U ljubomori je Alfred de Mise pio i plakao, a Bajron je varao i žene u koje je verovao, a tukao one u koje je sumnjao. - Ljubomoran čovek stvarno izmisli najveći deo svojih razloga za nesreću i svoju i ženinu. Kao glad, ni ljubav nema očiju; ali ljubomora nema pameti. Čovek koji že-nu muči ljubomorom, veruje da se naplaćuje za bol koji mu je ona zadala, a niko ga ne može uveriti da se vara u svojoj sum-nji. Ljubomora je zato jedan oblik ludila. Najbolji dokaz, što čovek nije ljubomoran samo na današnjicu, nego je ljubomoran i na prošlost te iste žene. Ljudi koji su pre prošli kroz njen život - kakva vojska samih džinova!... Kad taj nesrećnik ugasi noćnu svetiljku u svojoj sobk, daleki neprijatelji ostanu još naslikani na zidovima i po plafonu! Ova ljubomora na prošlost jeste najsvirepija, jer je to nešto bespovratno i nemerljivo. To je bezdan u koju se ne sme pogledati; i to su protivnici koji se ne daju domašiti. Za današnjeg protivni-ka verujemo još da ćemo ga i pobediti, ali za negdašnjeg, ne-ma mača koji će da ga savlada. Za današnjeg protivnika pove-rujemo i da ćemo ga nadmudriti, ali za bivšeg protivnika ve-rujemo uvek da je bio u čelik obučen pobedilac. Ovo je za ljubomornog čoveka borba s duhovima, koja odvodi u ludilo i porugu. Međutim, ima ljubavi i brakova koji su zauvek otrovani na ovaj način. Imao sam jednog prijatelja koji je ceo život živeo od mržnje, a umro od ljubavi. Ako smo ljubomorni u mladosti, ni starost ne donosi le-ka. Ljubomora starca je poznata kao strašna. Kod mladih je ljubomora posledica preteranog spola, a kod starih je ljubomora bolest starosti i strah od jačeg. Čovek, uopšte, kad posgane ljubomoran, poveruje da vidi više nego svi drugi ljudi. Ima razlike između ljubomore čovekove i ljubomore že-nine. Kod čoveka je ljubomora obično duševna i fizička, a kod žene je ljubomora obično duševno stanje. Žena u svoju ljubav i u svoj brak stavlja više ljubomore prema drugim že-nama, svojim protivnicama, nego ljubavi i nežnosti za čoveka. Nežnost, koja boravi u svakom čoveku još od deteta, u že-ni se izgubi čim se oseti spolom. Između ljubomore čoveko-ve i ženine, ima i ta razlika što ljubomorna žena izneveri muža, a ljubomoran čovek nema oči na ženi, nego na protiv-niku; i ne želi da se osveti ženi, koliko drugom čoveku. Lek od ljubomore ne postoji, ali postoji lečenje. U ljuba-vi treba od žene uzeti samo ono što je ona u stanju dati: mladost, lepotu, strast, fine reči, lepe navike. Sva pića i mađije, ali ne herojske zavete ni hrišćanska pokajanja! Žena je estetički i fizički osećaj, a ne moralni. Međutim, ljubavnici su stroži i svirepiji moralisti nego i muževi. Nepomućena sreća u ljubavi, to je ne tražiti od žene vernost. One su stvarno vernije nego što mi verujemo; i vernije su kad im se to ne traži nego kad im se to iziskuje. Dovoljno je zaljubljenom čoveku, koji ima naklonosti za ljubomoru, da vidi ženu da se smeje od svega srca, pa da ne poveruje u njenu ljubav. U stvari, ljubav je jedno sumorno oseća-nje. „Ne tražim da budeš mudra, nego budi lepa i budi tu-žna", - kaže pesnik Bodler. Znao sam mnogo ljudi koji su voleli samo žene sposobne za plač, jer je plač prirodnije vezan za stvar ljubavi: pošto je ljubav uvek trzanje, nemir, patnja. Smeh od svog srca, nije stvar zaljubljenih, niti smejači izgledaju sposobniji za duboke stvari. Jedno osećanje, to je odista uvek jedan slučaj svesti. I ljubav je, kao slučaj savesti, osećanje hermetično i ponosito. Zaljubljen čovek zato sebi izgleda kao obučen u zlato, i daje sebi izgled svečan i veličanstven. I golub kad se udvara golubici, toliko se pući i nadima, da sam sebi izgleda velik kao carski orao, ili težak koliko albatros.