Zima 'e sve sledila, svakomu zima je,
a samo mâ mila zime se ne haje.
Svud vene travica i s travom sve cvijetje,
samoj njoj sred lica hrani se proljetje.
Krije snijeg, mraz i led svakojzi vrh gori,
samo nje drag pogled u ognju sveđ gori.
Oblačna godina svakomu dodija,
jednoj njoj vedrina s veselijem suncem sja.
Koja su čuda ovoj: zima ju slediti
ne može, ni oganj moj nikada svrućiti!
Zato od nje pogleda zima ista topli se,
a s prsi nje leda oganj moj ledi se.
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Ivan Bunić Vučić, umro 1658, pre 366 godina.
