Za vječnu spomenu od drage vile me
na te, tvrd kamenu, bilježam nje ime,
neka ti nje ures spoviedaš vik na svit,
pokli ti dano jes, da si tač vjekovit.
Ako te ko uzpita: Hepa li bješe taj? 5
rec': ljepša od svita; a liepa kako raj.
Nada sve višnji zgor u nje hip postavi
razum, čas i razbor vrhu sve naravi.
I bješe plemena vriedna i velika,
nu mi pri' vremena nju uze smrt prika 10
Cviet er nje mladosti ne stignu dvaes lit',
prika smrt zadosti hotil' je rastvorit',
a sve toj, na sviti da ni' nje uresa,
hotiv ju staviti vrh trećieh nebesa.
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Horacije Mažibradić, umro 1641, pre 383 godine.
