O umrli tašti ljudi,
za česa se lakomite
u toj hlepnji i požudi
veće blaga da skupite?
Znajte, znajte da najdraže
vaše stoke i pohrane
neće biti skoro vaše,
neg za vami ko nastane.
Golijeh vas je porodila
iz utrobe vaša mati,
golijeh će vas zemlja i gnjila,
stara majka ukopati.
Po smrti se indje brodi,
druzijem morim, na ine kraje,
gdi ovi pjenez ne prohodi,
gdi se zlato ne poznaje.
Blago umrlo ne ištite
koje plijesan tre i stara
i iman'je ne želite
crv i rđa koje hara.
Božja ruka zgara s nebi,
ka red svemu stvoru daje,
o čovječe, još i tebi
sve potrebe dat moćna je.
Od Božjega proviđen'ja
zvijeri je svakoj dana hrana,
Bog da način od življen'ja
bijelijem ptićim crna vrana.
I sumnjite da ostavi
slugu verna ki sve ufan'je
s temeljitom vjerom stavi
samo u Božje smilovan'je?
Ne, ne, ne, ne, nad zvijezdami
blaga mu se mnoga hrane:
zlato, biser, dragi kami,
ljepši istočne neg je strane.
Zato blago ostavite,
ke je uzrok od svijeh zloba,
neg za ono prionite
koje prati priko groba.
