Već ostajte sve gospoje

Izvor: Викизворник
Već ostajte sve gospoje
Писац: Иван Бунић Вучић


Već ostajte sve gospoje




Već ostajte sve gospoje,
   eto 'e Rakle mene mila
   kroz ljeposti rajske svoje
   sebi samoj zamamila.

Zamani me veće zove,
   mâ Ljubice, ljepos tvoja
   na razblude, na celove,
   druga 'e, druga mâ gospoja.

Drugoga išti ti pastira,
   drugi oganj mene prli,
   i drugoga sebi izbira',
   pokli druga mene grli.

I ti ka si rajska dika
   dosle bila, Dzorko moja,
   drugoga išti ljubovnika,
   er je druga mâ gospoja.

Neka drugi sad uživa
   što ja željeh sva mâ lita,
   drugi s tobom da pribiva,
   druga 'e ljubav mâ čestita.

O Jasenko mâ ljubljena,
   drugom ljepos tvoju hrani,
   druga 'e meni obljubljena,
   druga, druga mene izrani.

Zlaćeni su tvoji prami
   vez srdačcu bili momu,
   nu me druga sada smami,
   tijem se daruj ti drugomu.

A ti, cvijete moj ljuveni,
   Rakle, slatka mâ gospoje,
   zanesenu bićeš meni
   mila rados sve dni moje.

S tebe same u nescjenu
   sve sam druge postavio
   i mu mlados zatravljenu
   samoj ti sam zavjerio.

Ti si, brače, meni sama
   sred srdačca stravljenoga
   od svijetloga zlatna prama
   do stupaja pribijeloga.

I tebi će robovati
   sužna duša mâ uvike,
   dočim bude sunce sjati
   i dokoli teku rike.

Mâ pjesance, bježi ine,
   samoj Rakli daj se u krilo
   da ti srdne ne učine
   bezakon'je ke nemilo.

Tuj ćeš naći mile obrane
   kad te sakrit ona bude
   među prsi sve snježane,
   gdje su moje sve razblude.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Иван Бунић Вучић, умро 1658, пре 366 година.