O pravdo prisveta o bože jedini,
nu gleda', prokleta zla sreća što čini:
hoć' ona svakih tih, ki tebe it čtuju,
u mukah prem čudnih da vazda stanuju;
a ti, ki proć tebi zledno idu svaki dan,
da sveđer pod nebi imaju miran stan.
Bogactva, ka ima na svitu, vidi svak,
jednim ih vazima, a drugim dava pak.
Nijedan vik krepak red na svitu nije u njoj
pravednim daje zled, a zlima tih pokoj.
Nje huda tonota kroz nje moć srditu
vik krepka života ne ima na svitu.
Ne mogu neg reći pravedno ja sada,
laživo hineći vas saj svit jur vlada,
čijem čini, da vrvi zla boja tužni rat,
dostojstva ni krvi ne hoće razbirat.
Zakona ne ima, istinu da brani,
mlace nam vazima, a starce zle hrani.
Odluke sve naše i naša ufan'ja
zatvara u laže kroz zla nje vladan'ja.
Bivši ona pod nebi na svitu po sve dni
nekrepka u sebi promjene sve čini,
ter hudi nje poraz i obdan i obnoć
uzima svitlim vlas, a tamnim dava moć.
