Tvrđa je vil moja tvrdoga mramora,
tvrđi sam vele ja od hridnijeh od gora.
Kaže ona tvrdinu i srce od stijene
čijem trati vrlinu mlađahna na mene.
A može svak rijeti da nijesam od puti
kad mogu živjeti, neg vrle od ljuti.
Slični smo meu nami ja i mâ diklica,
stanac sam ja kami, a ona litica.
Oba smo kamena, oba smo mramori,
gora ona ledena, ja gora ka gori.
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Ivan Bunić Vučić, umro 1658, pre 366 godina.
