Nu razbiraj, nu iskusi,
Izraele, velju žalos,
ter s uzdahom željno suzi,
zač se naša skrati rados.
Izraele kušaj malo,
na visinah gdje na tvojijeh
oružje je svijetlo palo
od viteza izabranijeh.
Što vrh gore, vajmeh meni,
plač se s tužbom tolik stani,
gdje padoše izranjeni
vitezovi izabrani!
Nu razbiraj, nu iskusi,
Izraele, velju žalos,
ter s usdahom željno suzi,
zač se naša skrati rados.
Gdje na gori na zeleni
vitezovi pogiboše,
plemeniti i hrabreni
probodeni ponikoše.
Onaj toli tvrda jakos,
vajmeh meni, kako sade
i uresna lijepa mlados
od oružja mrtva pade!
Nu razbiraj, nu iskusi,
Izraele, velju žalos,
ter s uzdahom željno suzi,
zač se naša skrati rados.
Ove tuge i nezgode
po drumovijeh ne objavite,
i rasputjem ki prohode
inostrancem ne kažite;
vaj neka se ne vesele
Filistea kćeri svoje,
ke nam s raspom smrti žele,
naše blago da posvoje.
Nu razbiraj, nu iskusi,
Izraele, velju žalos,
ter s uzdahom željno suzi,
zač se naša skrati rados.
Vajmeh goro od Gijelboja
suhoća ti pritužila,
i zelena listja tvoja
toplinica prisušila;
i po tebi sa sve strane,
za spomenu svega vijeka,
od svakoga dubka grane
suhe obisle do korijenka.
Nu razbiraj, nu iskusi,
Izraele, velju žalos,
ter s uzdahom željno suzi,
zač se naša skrati rados.
Da bi ljeti i u proljetje,
ali zimi ali u jesen,
sve s travicom tvoje cvitje
spražila se i svaka zelen!
vajmeh goro, ter od sada
zelencom se ne odjela,
i rosice i tiha dažda
po sve vijeke poželjela!
Nu razbiraj, nu iskusi,
Izraele, velju žalos,
ter s uzdahom željno suzi,
zač se naša skrati rados.
Ni daždilo ni rosilo
vrhu tebe uvijek veće,
i u tebi se ne plodilo,
tužna goro, nijedno voće;
ner se s plodom rastavila
sva godišta i sva ljeta,
i zelence ne shranila
do skončan'ja segaj svijeta.
Nu razbiraj nu iskusi,
Izraele, velju žalos,
ter s uzdahom željno suzi,
zač se naša skrati rados.
Zač taj štitak od jakosti
bi privržen na toj gori,
gdje u oružju te mladosti
boj bijući smrt umori,
kako da nije s božjom vlasti
štit Saulov toli tvrdi
bio pomazan svetom masti,
ki se u boju tuj pogrdi.
Nu razbiraj, nu izkusi,
Izraele, velju žalos,
ter s uzdahom željno suzi,
zač se naša skrati rados.
Gdje se vajmeh od viteza
od Saula štitak sade
vas u krvi tuj poplesa
i tuj prahom vas propade.
Zatoj srce moje cvijeli
i cvijelit će vaj do vijeka,
zač se sa mnom sva razdijeli
moja rados privelika.
Nu razbiraj, nu iskusi,
Izraele, velju žalos,
ter s uzdahom željno suzi,
zač se naša skrati rados.
Još ću cvilit i plakati
i tužiti, neka znate,
zač je žalos razmišljati
oštru strilu od Jonate,
koja toli slavna bješe,
i kud godi šip obrati,
nigdar zaman ne letješe,
i nazad se ne povrati.
Nu razbiraj, nu iskusi,
Izraele, velju žalos,
ter s uzdahom željno suzi,
zač se naša skrati rados.
A Saulov mač hrabreni
kad godir se na nj potrgnu,
opeta se vajmeh meni
nigdar zaman ne povrnu.
A sad se je sva taj sila
i vitežka jakos svoja
k zemlji nica obratila
i u žalos bez pokoja.
Nu razbiraj, nu iskusi,
Izraele, velju žalos,
ter s uzdahom željno suzi,
zač se naša skrati rados.
Saul slavni i gizdavi
i Jonata ki captiše,
u milosti i ljubavi
vas svoj život provodiše.
U život se obljubiše
ti pridrazi i ljuveni,
i na smrti još ne biše
meju sobom razlučeni.
Nu razbiraj, nu iskusi,
Izraele, velju žalos,
ter s uzdahom željno suzi,
zač se naša skrati rados.
U velikoj slavi ctijehu
ti vitezi prigizdavi,
i orlova brži bjehu,
veće jači ner li lavi.
Izraelske kćeri zatoj
sve tužite i cvilite,
ar se sada vajmeh takoj
s tom radosti razdijeliste.
Nu razbiraj, nu iskusi,
Izraele, velju žalos,
ter s uzdahom željno suzi,
zač se naša skrati žalos.
I cvilite i tugujte
vrh Saula vajmeh sada,
i velmi ga požalujte,
zač se plaču toj priklada.
Ar pogibe ljubav prava,
ka vas svilom odijevaše,
neka vam je veća slava,
i dare vam darivaše.
Nu razbiraj, nu iskusi,
Izraele, velju žalos,
ter s uzdahom željno suzi,
zač se naša skrati rados.
Zlate veze i prstene
bez plate vam poklanjaše,
da su ljepše urešene
te gizdave dike vaše.
Kako vajmeh ti vitezi
u boju su nica pali,
i gizdavi vaši uresi
u tužbi su svi ostali!
Nu razbiraj, nu iskusi,
Izraele, velju žalos,
ter s uzdahom željno suzi,
zač se naša skrati rados.
Na visinah tamo tvojijeh
ti si ubjen o Jonata,
koga vajmeh vrh svijeh mojijeh
drago ljubih kako brata.
Zatoj ja se tvrdo bolim,
o Jonato, dragi brate,
i suzice grozno ronim
pomišljaje često na te.
Nu razbiraj, nu iskusi,
Izraele, velju žalos,
ter s uzdahom željno suzi,
zač se naša skrati rados.
O uresni i gizdavi,
o viteže moj hrabreni,
vrhu ženske sve ljubavi
mnogo veće poljubjeni:
ja te ljubih pridragoga
kako majka milostiva
jedinoga sinka svoga
slatko ljubi i celiva.
Nu razbiraj, nu iskusi,
Izraele, velju žalos,
ter s uzdahom željno suzi,
zač se naša skrati rados.
Još se smuti duša moja,
vajmeh tugo privelika,
što poniče posrjed boja
svijetlo oružje od bojnika,
gdje Saulu i Jonati,
na vrh gore boj bijući,
prije se reda život skrati,
a ja ostah tugujući.
