Tač vesel ja reći
tvim dari mogu se, bože moj leteći,
da blažen u plamu tvomu sam goreći.
Obilnu milu slas,
srce ju suzeti ne moguć, na obraz5
meće ju, mu rados kažući svaki čas.
Bivši se me misli
na mjesto visoko toliko stavili,
svaki je trud mi drag, ki milos tva dili.
Ljubavi ne vim ja10
pjesnima mojima skazati vesel'ja,
ko prija s tebe rad čestita čes moja.
Još kad bi izriti
umil ga, triba je tajno ga sve kriti,
er kad bi skrov se znal, triba bi umriti.15
Tko bi ikad procinil,
da će moć me ruke grliti onu vil,
koj slike sunač zrak pod nebom ni vidil,
i za mu da ću čas
primiti lice me na divni nje obraz,20
od koga sloviti u vik će vječni glas?
Još da bih ja hotil
izriti poredom, ne bi mi nigda bil'
vjerovna moja čes, ku jesam tuj kusil.
Za to ja sve skrivam25
u slasti živući gorući moj drag plam,
na zemlji blaženstvo izvrsno kim imam.
