Svitovna po sebi izvrsna nî lipos

Izvor: Викизворник
Svitovna po sebi izvrsna nî lipos
Pisac: Šiško Menčetić
13. pesma prvog dela Ranjinina zbornika. Akrostih Sismondo.


Svitovna po sebi izvrsna nî lipos




Svitovna po sebi izvrsna nî lipos;
   avo je ka ne bi zgubila, mnju, kripos,
jer među anđelska obličja u raju
   viđu sva nebeska da se k njoj zbiraju.
Skončan'ju nî slična, ne taji nje lice, 5
   po kom je prî vična ner ptica fenice.
Misal ju srdačcem gdi more da obja,
   gdi ona, [s] sunačcem upored grede, sja?
od koga da kola povlada za mal hip,
   toprv bi ohola nebesa i svit lip: 10
ne bi bil manji strah da zemlja ne zgori,
   kad malo vas u prah Fetont svit ne stvori.
Dobiva svuda dvor; gdi pride, stvori raj;
   tko želi razgovor, hod', veće ne krsmaj:
ovo je cvit oni od koga slavan glas 15
   po stranah svih zvoni ter njom svit ima čas.




Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Šiško Menčetić, umro 1527, pre 497 godina.