Sokole gizdavi, prilijepa ptičice

Izvor: Викизворник
Sokole gizdavi, prilijepa ptičice
Писац: Шишко Менчетић
269. pesma prvog dela Ranjinina zbornika. Akrostih Šišmundo.


Sokole gizdavi, prilijepa ptičice




 
Sokole gizdavi, prilijepa ptičice,
   tvojo' se ljubavi veseli me lice,
jer imaš taj ures između svih gizdav,
   jakino ima čes nada sve zviri lav.
Zatoj te ja želim u mojem srdačcu, 5
   zatoj t' se veselim kako cvit sunačcu.
Mnim, kad te viđu ja, da s' polska rozica
   sunačce kojoj sja i pada rosica.
Veće ja iman'je ne scinim prid sobom
   ner imat ufan'je sve dni me bit s tobom, 10
neka se živući tobom ja pogizdam
   jakino sjajući misečac međ zvizdam.
Doj, Bože od slave, velika silosti,
   pokli te jur prave da si pun milosti,
ovi mi u zdravju, molju te, zdrži cvit, 15
   neka te proslavju, da vidi vas sî svit.



Напомена[uredi]

Извор[uredi]

Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str., Zagreb, 1870


Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Менчетић, умро 1527, пре 497 година.