Razmišljam oni dan s velikom radosti
koji bi meni dan cjeć tvoje mladosti;
ljepos još kad poznah, vidjevši obraz tvoj
s pogledom, dobro znah jer ti dah život moj;
ufan'je jer imah toj prijat što želim, - 5
i trud taj vas prijah [s] srdačcem veselim.
Vidiv ti vrh vrata veliko zlamen'je -
pletenčak od zlata i drago kamen'je,
i rekoh sam sebi: što te svak ne slave,
jer na svijet prije ne bi kojoj nije zabave. 10
Sve ti Bog satvori i svrši ljeposti,
ka mene sad mori ljuvenom krjeposti.
Vidjev sve imah strah, ma opet uspredoh,
u jadu tužno mrah, ublijediv i padoh.
A ti bî ljuvena, milos mi hrlo da, 15
vidiv me ranjena, kako se podoba.
Kad smislim oni dan, tvrdo se veselim:
bi meni rado dan, ter veće ne cvilim.
