Prisvitlo sunačce, pravi mi za rados,
krozač me srdačce rascvilja tva mlados,
ter skrivaš ljuveni tvoj obraz i pogled,
koliko u meni da niku vidiš zled?
Ne znaš li, gospoje, jer imam ja kripos 5
satvorit da poje sve dni se tva lipos,
ka se će izgubit kako sin, sunačce,
ako mi obljubit ne budeš srdačce.
4
Za što kriješ lice svoje?
Prisvitlo sunačce, pravi mi za rados,
krozač me srdačce rascvilja tva mlados,
ter skrivaš ljuveni tvoj obraz i pogled,
koliko u meni da niku vidiš zled?
Ne znaš li, gospoje, jer imam ja kripos 5
satvorit da poje sve dni se tva lipos,
ka se će izgubit kako sin, sunačce,
ako mi obljubit ne budeš srdačce.
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str.4, Zagreb, 1870
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Šiško Menčetić, umro 1527, pre 497 godina.