Prisvitla gospoje koja sjaš sunačcem,
nemoj mnit da poje tvoj sluga srdačcem;
ar ti mi jur pjesni na pamet nisu još
cjeć gorke ljubezni koju znat i ti mož.
Zatoj te ja molju, moj cvite gizdavi, 5
razberi nevolju od željne ljubavi,
ter milos meni sad kugodi satvori,
da me tač ljuven jad ne skonča ni mori;
ar vel'je radosti, ke ne bih ispisal,
od moje mladosti zanose svu misal. 10
Togaj dilj umiru u želji ljuveni
kad godi poziru tvoj obraz rumeni,
u komu nahodim svu gizdu ka slove,
ter da se mru zgodim od družbe njegove
ar ti si vas ures i rajska lipota, 15
u kojoj srce jes od moga života.
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Šiško Menčetić, umro 1527, pre 497 godina.
