Povazdan ja plačem, ma kad noć ugledam,
malo je da mačem sam sebi smrt ne dam;
er pridu na mene, jakino na trudna,
sve želje ljuvene i misal razbludna.
Rad toga umiru, ter na se poziram 5
gdi suze izviru svakčas ke podiram;
a zatoj utišit neće se svis moja,
dokli me uslišit ne bude gospoja.
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Šiško Menčetić, umro 1527, pre 494 godine.