Poslušajte vi gornji narode
Kako ima u Zagradi sloge
Na dvanaest desetoga biše
Spliska Deva kad nan doploviše
Da vi znate ča nan je donila 5
Donila nan i kupe i driva
To je naša privelika dika.
Donila nan i driva i kupe.
To su vaše privelike muke,
A cimenat neću spominjati, 10
Ni' ću u vaše srce prodirati.
Ka' se budete okrećali jugu,
Imat ćete u srcu tugu,
Ka budete slušali mašinu,
Melje stine, bacaju prašinu. 15
Ka' vidite ono pusto žalo
Kako Kaba, naše brdo malo.
Biskupija s nama je u skladu
Za graditi našu crkvu mladu.
Vi ste se od nas odrekli 20
I od Božje vire ste utekli.
Kakvi su vaši stariji bili,
Našu zgradu svaku sorili.
Nisu oni dobro dovršili
Pa su slabo i dušu pustili. 25
Vi idete Splitu bijelome
I onome viskupu milome,
Da vas viskup čakod razgovori,
A on vas u tugu obori.
Vi ajdete dvorima svojima 30
Da vas ne vidin očima mojima.
Kad su bili priko sinjeg mora,
Od Splita put svojega dvora,
U Dubravan čeka ih skupština,
U Dubravan pod velin maslinan 35
Pa ih pita kake tamo svrke.
Mučuljani obisili brke,
A najviše starješina vođa
Koji š njima do Trogira oda.
Pa un žali dangube i danke 40
Šta je nove razdra opanke.
