Pokli uredba sgar s nebesa,
liepa dušo duše moje,
potlačen'je tvoga uresa
i smućen'je biše tvoje;
pokli gladna smrt nemila 5
veseli se i uživa,
buduć tebe ucvilila,
napunivši mene gnjiva;
pokli tako bez milosti
htje da obujmi tebe tuga,10
u najl'jepši cviet mladosti
ugrabiv ti vjerna druga;
s — ruho toj, ma hvalo,
u koje si priobučena
ne ogledaj se u zrcalo 15
za znat' kakva s' porušena.
Stavi prsten za uspomenu
tvoga draga gdje u pohranu,
videći ga, da t' ne venu
lica, ćuteć smrtnu ranu. 20
Ni već trgaj liepe vlase,
ni prolievaj grozne suze,
er što višnji za se uze,
tizim vratit' ne ufa' se.
Pusti život moj da plače, 25
u kom srce svak čas vene
cieć razbludne tve spomene
i stamnenja tvoga, brače.
Komu 'e lice pohudilo
bez prozora tvojieh oči, 30
kako mjesec kem' uzroči
sunce, kad mu skrije svjetlilo;
koga krepos svaka ohodi
bez milosna tvoga lica,
kako zemlju kad rosica 35
ne polieva, ter ne plodi;
ki je razlučen sam od sebe,
ki pameti svud oblita,
da bi mog'o gdigod tebe
nazrit', kito zlatom vita; 40
ter kad mu te nije viditi
megju skupom liepijeh vila,
gdi no s' vazda dohoditi
na razgovor učna bila:
stane gledat' jednu po 'ednu 45
od razbludnih tvojieh druga,
razmišljajuć mlados vriednu,
megju kom te nagje tuga;
gdi sve kitno u radosti
cvjetkom rese prame zlate, 50
što bi stale u žalosti,
promišljajuć kad god na te,
da se obliju daj suzami,
i da reku: naša mila
jučer bješe megju nami,55
a danas se porušila;
a danaska čes nemilu
kunuć, plače drag razgovor,
ki studenoj zemlji u krilu
sad joj skriva tvrdi mramor. 60
Nije tuge, ni boljezni
za priateljom prijatelju
kad ja plačem, oni u pjesni
danke traju u veselju.
Tim vidći tuj nemilos, 65
obratili se sam proć sebi,
vapijući: bože, krepos
tvu ukaži odsgar s nebi,
ter neharnu zlom nehari
podaj platu vrhovitu, 70
a za draga tko pomari,
daruj krunu zlatom vitu.
U toliko liepa moja,
čim tva mlados tezim boli,
ja ću stojeć bez pokoja 75
s tobom dielit' plač napoli.
Kroz toj gorko tač ne cvieli,
u boga je vele dara,
nu ako te obeseli
još iznenad odizgara, 80
ter veselju tvomu milu
i ja veseo budem biti,
videći te na svjetlilu
tamno ruho promjeniti.
