[Svijes se moja vaj podira]
po sve hipe i sve čase,
po visinah gdi razbira
nad oblaci rajske glase;
sve tužice i boljezni5
ter zabivam . . . pravi,
razbiraje ove pjesni
pune slasti i ljubavi,
u visinah sa svijeh strana
gdi te pjesni svuda stoje:10
zdrava majko izabrana,
vječna dijevo i gospoje.
Er sve zvijezde sad po sebi
i sva zemlja još s nebesi
klanjaju se smjerno tebi,15
zač dostojna slave jesi.
Još pjesance te govore:
oj človječe, svak se spravi,
i ostali svaki stvore,
ter tu dijevu s nami slavi.20
Zač se slava njoj pristoji,
ar je sama taj djevica,
proslavljena koja stoji
vrh svijeh žena i kraljica;
ter ju slavom bog umnoži,25
da je suncem odjevena,
i mjesec je nje podnoži
i zvijezdama okrunjena.
U krunici toj na glavi
jošte gori dragi kamen,30
od milosti i ljubavi
u komu je živi plamen.
Iz kamenka iz dragoga
još svitlosti te ishode,
od narava prislavnoga35
ter prosvijetle sve narode.
Tijem srdačce sada moje
od vesel'ja plaho bijesni,
slišajući, o gospoje,
po visinah rajske pjesni.40
Duša moja tijem se sada
od radosti i ljubavi
u vesel'ju sva raspada,
da se s tijelom prije rastavi,
nad oblake kad uzleti,45
kada s tilom svit ostavi,
gdi su tamo dusi svet i
da te uvijek š njimi slavi.
Nedostojan nu se čuju,
o djevice i gospoje,50
tamo grješnik da putuju,
rad velike zlobe moje.
Zatoj molim tebe slatko,
o djevice priblažena,
milostiva božja majko,55
ugledaj me poražena,
ter pomoli sinka tvoga,
slavna dijevo i gospoje,
da ne gleda grijeha moga
ni ostale zlobe moje;60
da tvoj sinak po milosti,
o djevice, plač moj čuje,
neka zlobe moje prosti
i neka me pomiluje.
