Trudan putnik ljeti hode
nać kladenac bistri uživa,
gdi studene tiekom vode
grli zelen i celiva.
kî mu veli, čiem se glasi 5
mirno tekuć vrh travice:
„Hodi k meni, trud ugasi,
usta napoj, umi lice."
Ali kada tuj pristupi,
da ugleda ljute zmije 10
gdi se svaka u se kupi,
da nanj skoči, da ga ubije,
vas protrne s take zgode,
pobjegne mu srce i snaga,
strah od zvieri, želja od vode 15
teškiem trudom skončava ga.
Ja sam putnik, koga dosti
iztrudiše zviezde silne;
ti kladenac, tvê milosti
ti mi dijeliš vode obilne. 20
Nu dvije zmije blizu stoje,
kê mi brane sa svom moći
razladiti trude moje,
mê na svrhu želje doći, —
dvije zmije, ali gora od zmije 25
dva nemila srca od ljudi:
Miona jedno a drugi je
tvoj Miljenko, pastier hudi.
Tijem očito ako i često
sad ne dvorim dike tvoje, 30
krivoj misli ne daj mjesto
ni se čudi, mâ gospoje;
er stražnicim sumnju štetnu
tako odložit mâ je želja,
jeda straže dio pometnu, 35
kad ne uzvide nepr'jatelja.
Ah da bi oni svo'im željami
vik ne stekli srećnu zgodu,
kô ne dadu željnijem nami
prednju, dušo, nać slobodu. 40
Da bi ljabav s prave osvete
strla vječnoj u boljezni
te uhode tamne i klete
i gusare od ljuvezni.
Nu sva pomnja straže take — 45
samo ti htjej — zamani je,
pokli, vjeruj, pomnje od svake
hitra ljubav veće umije.
