Vrgoh okom u dubravu,
zamjerih krunu -
moje vile rusu glavu
cvijećica punu,
gdje u skutu cvijetja i travi 5
mlada sjeđaše
i slavica u dubravi
od sna buđaše,
veleć: "Slavju lužanine,
lijepa ptičice, 10
ove brijege i ravnine,
ove litice
slatkijem glasom veseleći
danas proslavi
i izvrsno žubereći 15
hvali i slavi;
neka ova trava i cvijetje,
polje i zagor
rano časteć primaljetje
ćute razgovor; 20
neka vile s pastijerima
kon bistre vode
s vijencem rusa najljepšima
tanac izvode
i pojući skladne pjesni 25
dubravu ovu
na razblude i ljuvezni
bude i zovu.
Jeda uto moj Radmio,
zvijeri loveći, 30
na glas slatki tvoj i mio
po kojoj sreći
svoj ustavi tijek bjegući
blizu jezera,
gdi i mene, njega ištući,35
ljubav dotjera, -
ljubav koja srcu u momu
davno se zače
i kâ dava srcu istomu
rane sveđ jače. 40
A on tvrđi od mramora
za me ne haje,
nego zvijerim posred gora
slijedi stupaje;
a od mene bježi (s) strane,45
kâ ću pustiti,
mjesto zvijeri inostrane
da me uhiti.
Zato, slavju, pjevaj milo
u dragoj sjeni,50
jeda meni dode u krilo
pastijer ljuveni.
Ako ćeš ga među inima
pastijerim znati:
crne kô uglijen oči ima 55
a kosi zlati;
on je bio kô ružica
i lijer pribijeli,
a capti mu posred lica
trator veseli.60
Od sto inijeh ja ovoga
jesam obrala
i davno sam srca moga
vlas mu podala.
Ako njega sad dotjera 65
glas tvoj čestiti,
ja ću tebi zlatom pera
sva pozlatiti,
i od bisera lijepu krunu
tebi na glavu,70
moj slavicu, za potpunu
staviti slavu."
Kad čuh moju lijepu vilu
gdje me u ove
na ljuvezan dragu i milu 75
besjede zove,
ja se stvorih oganj živi
i pun ljubavi
na nje govor ljubežljivi
ljubovnik pravi;80
rijeh joj: "Evo, lijepa vilo,
kruno svijeh vila,
primi u rajsko tvoje krilo
tvoga Radmila;
želje ispuni tve ljuvene 85
i ti mnom vlâda'
i za slugu tvoga mene
uzmi odsada."
Kad to začu lijepa vila,
k meni dohrli 90
sva ljuvena, draga i mila,
ter me zagrli.
Darovah joj vas život moj
ovi umrli,
ona meni raj i pokoj, 95
kad me zagrli.
