PJESAN 164
Vaj, proklet ovi sviet, ki je pun nemira,
kad vidi l'jepši cviet, prije ga satira.
Nesrećna ljubavi! i sa mnom cvili sad,
jer naš cvit gizdavi skončaje smrtni jad.
Čemu je toj (?) na svit luk i stril ljuvene, 5
ako nam ovi cvit gizdavi povene?
Sve tvoje krjeposti zaman su bez ove,
ka rajskom lieposti vrhu svih vil slove.
Cić toga toj smrti ne propus' taku vlas
ovi cvit satrti, ako hoć' tvoju čas. 10
Za što znam dobro ja, da bez nje liposti
neće tva oružja imati kriposti.
Tiem ovuj (?) vil brani obijeju (?) radi nas,
da ju smrt ne rani, za moj mir i tvu čas.
