PJESAN 116
Koja si vrh svieta kako cviet izabran,
čestit ti od l'jeta novoga prvi dan;
gizdavu tvu mlados, džilju moj pribili,
veselje i rados da od svud okrili,
ter veće da od sad do stare starosti 5
ne pozna, što je jad ni gorke žalosti;
i kako meni sad obrnu tva mlados
čemerni plač i jad u pokoj i rados,
poslav mi ovi cviet, koji mi prikrati
sve tuge na saj sviet i u mir obrati, 10
takoj se smirila, gospoje, liepos tva,
što godi željela, da ti se steku sva.
