Milos ona, gospodine,
ka te ganu na smrt priti,
neka narod ne pogine,
neg da odkupljen bude biti:
molim ti se, da iz uze 5
pritužnoga segaj svijeta,
ki odkli me u vlas uze
i saveza, mnogo je ljeta
mene bude sloboditi
i postavit na put pravi, 10
da te budem vijek slijediti
samo radi tve ljubavi.
Velike su zledi moje,
nu svak da je prav na svijeti,
kako bi se moglo tvoje 15
milosrd'je izvidjeti?
Pridobudi dake vel'ja
milos tvoja moje zledi,
i na vječna tva vesel'ja
grješnu dušu mu odvedi.20
Pjesme Nikole Dimitrovića i Nikole Nalješkovića, Stari pisci hrvatski, knjiga 5, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1873, str. 23.
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Nikola Dimitrović, umro 1555, pre 469 godina.
