Pirna drama
Interlocutori:
Pallas, Juno, Apollo, Venus, Cupido, Amante, Amata et Jupiter.
Pallas a Junone:
Višnji bog od nebi u vječnoj radosti
daj mir nu sad tebi u svemu zadosti,
i ktomu još molju da pustit nam bude,
ako mu je u volju, mir i goj odsvude,
shraniti još ove počtenoj ljubavi, 5
svrh svega da slove njih satvor gizdavi;
zle misli odnimit od njih on da bude,
moljen'ja njih primit po sve dni odsvude.
Ti mnogo dobro znaš, i nije ti skroveno,
vladaocem dati vlas ima se svršeno. 10
Službenoj mladosti, gospođe prikrasna,
ima'u se milosti učinit sve svasma.
Videći da ljubav, s razumom istina
meu dvjema pribiva'u nada sve počtena,
kroz ke sam ja primil' služen'ja zadosti 15
ka mi su učinil' svojomzi mladosti,
mislil' sam zatoj, dim, da je jur razložno
učinit dobro njim svakoje i podobno,
nekano svakojim ki razum moj slide
u svemu pokoj im dohodi i pride, 20
neka se ne kaju od moga sliđen'ja,
a platu da imaju svojega služen'ja;
svrh togaj da tvojoj izvrsnoj svitlosti
služen'ja nu zatoj učine zadosti,
jere je tvoja moć u dobru dovijeka 25
sadružit, ako hoć, životu človjeka.
Krostoj te sad molim, sestro mâ pridraga,
nada sve i milim gospođe priblaga,
satvorit združen'je meu ovim ti budi
i moje željen'je ispuni sve odsvudi; 30
er slike ne imaju u svemu mjestu ovom,
tebi se pridaju, gospođe, svi sobom.
Slavu ćeš dobiti po vijeke vijekomam
nigdar ju zgubiti, toj dobro ja poznam.
Resposta de Juno a Pallas:
Toj tebi potvrdit objetom nu vječnim, 35
u ljubav sadružit i tjezijeh razumim,
da vrijeme nijedno njih bude razdiljat
ner vas vijek zajedno u miru pribivat;
i porod još tomu da budu imati,
životu u svomu radosti uživati, 40
i dobra svakoja višnjega ufaje,
vječnoga pokoja na svrhu imaje.
Nu togaj cić [pođi] Veneri prislavnoj
Ljubavi gospođi, neka ona speri toj.
Resposta de Pallas a Junon:
Naći ju poć hoću, i toj se ufaju 45
Ljubavi gospođu na volju bit moju,
zač meni vazda je u svem pogađala,
u nju se uzdaje sve mi je dopuštala.
Nu ter po koj srjeći nađu ja nje lipos
kojgodijer u smeći, sa svu moć i kripos 50
hoću ju moliti, - mladosti gizdavi
toj bude stvoriti cić moje ljubavi.
Parlasi Pallas da Junone et, camminato un poco, fermasi parlando a si stessa appresso:
Svrh svega misleći,
mojoj pameti steći, kroz činjen'je
ne imaju svasma ufan'je: er može bit 55
družba se taj razlučit nu po koj srjeći
kroz ljubav nu budu. U smeći nu ako života
razluči se njih lipota, ako još ktomu
pokojne životu svomu ne imaju moći?
Krostoj ću ja sad poći prî toga vidit 60
Apola nu razum iskusit i bez griješen'ja,
priklonit mu mâ moljen'ja prav odgovor
da primi za moj ovi stvor; kroz njega viru
da otidem nu ja u miru prislavnoj Veneri,
neka ona toj satvori, pravojzi ljubavi 65
njih ljepos sastavi. Zatoj ću sada poć,
er takoj stvorivši sagriješit neću moć.
Pallas fazza sacrifizio consueto ad Apollo; ingenocchiata parla appresso:
Vele priklonito i[z] srca molimo,
Apolo, mi zato tebe sad smiljeno
odgovor da budeš meni vjerni izustit, 70
u dobru hoć li čes sej drage sadružit,
i jošte na nebi je li toj slučeno,
molim se ja tebi, rec' mi je l' svršeno,
jeda gorka srjeća more li ih uhilit
ter smrtna nu smeća ukratko ucvilit.75
Resposta da Apollo a Pallas ingenocchiata:
Conjunctis tamen sacris te praeside thedis
protinus aeternus inde sequetur honos.
Združen'je toj slično ter bitje počteno
i dobro sve vično njim je dopušteno.
Intesa resposta, Pallas trova Venus com parole appresso:
Na svijet mladosti blažena; ke, oj, Ljubav, 80
sina tvojega, nu uprav i njega strile
nad sve slide kroz vile, zdravje i mir tebi
višnji bog sam s nebi dopustit da bude.
U dobru svem odsvude budući slišal',
velmi dobro razmišljal' tve, oj, vjernosti, 85
na svijet ke da'u žalosti semuj živjen'ju,
misleći o momu htjen'ju darov dostojnu,
vjernu sluzi podobnu učinit zadosti,
pod mojom ki je oblasti; ter za toj stvorit
s Junom sam htil' govorit cić togaj činjen'ja. 90
Sva svoja možen'ja meni je prikazal',
ter me je k tebi poslal'. Budem ti pravit,
pomoć na toj tvu prosit, er si gorušta
zvizda od nebi svitlušta, jer ti možeš
skrušit na svit što hoćeš pravoj ljubavi. 95
Molim, srca sijeh postavi na svit, da toli
lipostju nisu oholi, ner zajedno pribivav
da uživat budu ljubav kroz me moljen'je.
Molim, jur daj smiljen'je; i toj ne krati,
na toj njih srca obrati nada sve i kripos, 100
neka njih tebe lipos u svem proslavi,
živeć krasnoj ljubavi pokoj da imaju.
Resposta de Venere a Pallas:
Veselijem nu srcem ter htjen'jem još pravijem
čuli smo sve sasvijem i mnogo dostojno
pitanje tve podobno. I toj ti hteći 105
stvorit, nu ovdi steći, sad mi se vidilo
Kupida moga dilo toj svasma združit,
u moć koga 'e sve na svit, neka on satvori,
da me krostoj ne kori, ner uprav meu tijem
ljubav stvori drazijem i svojim zlatim stril 110
pod njegov obrati kril, davši im pokoja
sva ka im se dostoja. Togaj cić pođimo,
brzo ga nađimo. S njime ću govorit,
da t' bude toj stvorit, - u miru ter goju,
u svem na svit pokoju budu služeni, 115
pod naše vladan'je ljubavju združeni.
Venere con Pallas trovan Cupido, et Venus li parla nel modo subscripto:
Bože krilati, pođ' [i] veće ne krsmaj
ter meni satvori prislavnu jednu stvar,
i na toj [nu] brzo poleti kako zmaj.
Meu dubjem tuj blizu pribiva čudni dar, 120
na svijeti jedna vil, ka suncu odsiva,
dostojna imati kroz liepos svaku har.
Svjetlostju sve zvizde od nebi dobiva,
meni se u družbu podoba ljepotom,
razumom ter umom ki u njoj pribiva. 125
Svakoga nadhodi izvrsnom dobrotom,
nu kad se još stavi u slavu nje ures,
sunačcu [svu] svjetlos vazima ljepotom.
Nu posli ovdi još gizdavi mladac jes,
razumom na sviti i slavom podoban, 130
i ktomu dostojan svakoju imat čes,
kroz hvalu vrijednosti sad ovdi bogom dan,
a vili ljepostju i dobrom sličan svim,
plemena izvrsna, pokoju dostojan.
Krostoj sad[a] pođi s načinom svim tvojim 135
toj dobro stvoriti; er nigdar nećeš moć
taku čâs dobiti, toj vi ja pravo vim.
Plamenkom gorućijem užeži [ti] njih môć,
neka da u ljubavi budu pribivat[i],
mirnomu pokoju kada ih budeš oć. 140
U tomuj činjen'ju nemoj ti krsmat[i],
nere tvoj stril sa svom moćju ter kriposti
iz luka tvojega budi njim poslat[i],
neka tijem sve svasma učiniš zadosti.
Resposta de Cupido a Venere:
[S] zlatima strilama i s lukom napetim 145
poći ću nu hrlo sad ja protiv[u] tim,
tolika moć moja ere je, pravo vim,
spražiti vas sî svit da morem sve sasvim.
Nije toli nitko jak ni togaj [ja] vidim,
more se protiv mni obranit, toj vam dim: 150
toj se je vidilo da Jova gorućim
pod ljubav plamenom stavil[a] sam mojim.
Krostoj sada, majko pridraga, hoću poć,
jada im zadavši, pod moju nu oblas
i službu privesti hoću ih pod svu moć; 155
i svrh njih dat hoću tebi ja svaku vlas,
da od njih ti činiš u svemu nu što hoć,
i kroz njih da imaš na svijeti vječni glas.
Cupido sen parta, e trova l' amata, e trali un stral aurato, dicendo:
Užeži goruć plam gizdavu suj vilu,
da nje najmanši pram oćuti mo'u strilu. 160
Ferita, l' amata lamentasi infra:
Mem srcu što ćutim? vajmeh, ovoj što je,
jadovno tere tim razdiram prsi moje?
Još muke tolike odkud su meni sad,
umjesto od dike ter na me prišal jad?
Ajmeh, da li je na toj prišla mlados moja 165
kroz ljubav život moj da ne ima pokoja?
Ajmeh, kakva boles skončava život moj,
kroz moju trudnu čes mislim ja sada toj!
Ajmeh, moja nesrjećo, na što me s' dovela?
o trudna zla smećo, tvrdo t' me s' sad smela, 170
da žudim smrt ja sad mojojzi mladosti
kroz ovi žestok jad; toj li mi dopusti?
Ljubavi, nevjerom koja me ushrani,
životu mom smjernom zač me tač izrani?
Ter sade ne imam moć da tebi suprotim; 175
zatoj ću život oć tebe cić vas sasvim.
Jer plami gorući srce mi skončaju
i plači mogući oči me uživaju;
dušica još moja iz tijela hoće poć.
mučenja er tvoja patit već ne ima moć. 180
Ter mi je usilos iskati krostoj lijek,
kroz tvu da nemilos ne bolim vas moj vijek,
pustivši sad tužbe i plače jadovne,
ištući još družbe za mene podobne.
Febo ako muke i druge nevolje 185
kroz tvoje odluke imal je i volje;
i ako nije Jove uteć mogal tebi,
imenom ki slove i vlastju na nebi;
Marte još krozi te imal je ranice,
toj dobro vi znate, cić svoje diklice. 190
Pokle nu nijesu oni mogli se obranit,
koji su uzmnožni, ner te su htjel' hranit,
kako ću ja, ka sam na svijeti stvorena,
učinit sad da sam tve moći zbavljena?
Da odkle nije moć suproć tvôj jakosti 195
imati nu pomoć mojojzi mladosti,
sej moje mladosti prislavni t' davam glas,
svom moćju krjeposti svrh nje jur da imaš.
Sluga t' se nazivat i srcem služit ću,
tvom dvoru pribivat povijeke ja hoću; 200
imaću ufan'je kroz tvoju slavnu moć
trudno me živjen'je da će imat još pomoć,
imaće smiljen'je i druge radosti,
u svemu svršen'je ovizijeh bolosti.
Odnim'te s' od mene sve tužbe na sviti, 205
zač rane ljuvene odlučih trpiti;
er ljubav dobiva na svijeti svakoga,
krosto joj dariva života svak svoga.
Tijem joj se darovah u ruke sva sasvijem,
i srce prikazah [s] životom svijem mojijem: 210
on neka jur vlada ures moj i ljepos,
da izvida iz jada mlađahtu mu mlados.
Cupido trova l' amante e trali l' aureo stral dicendo:
Pod moju sad oblas sužan ćeš ti biti,
životu svomu vlas po sve dni zgubiti.
L' amante ferito lamentasi infra:
Ajmeh, jur ćutim prišal da sam sužan, 215
ajmeh, jur ćutim gorući ognjen plam
koji je skončan'je mojemu životu;
poznavam da ljubav čini jur tužan
moj život i dušu i moj najmanši pram
kroz vile gizdave anđelsku lipotu, 220
koja je pogubje, oj, momu životu.
Ter već nu ne poznam ni što sam, ni tko li,
u momu bitju nisam živ ni mrtav, -
svrh togaj vidim se zdrav.
Ajmeh, ovdi čujem da je jur okoli 225
ona kroz koju život moj se boli;
krostoj ću poć sade, jeda se dostoja
viditi nje lipos koja me umori.
Ovo jur lipote ka suncu odsiva,
po koj ću skazat tužen'ja sva moja, 230
jeda po koj srjeći milost mi satvori
onaj ka sunce svjetlostju dobiva
da sa mnom u rados nada sve uživa
gizdavu mlados svu. Odsade dovika,
o vilo prislavna, smrti me ukloni, 235
ljeposti tve pokloni.
Vidiš li jer tvoja mori me prilika?
vidiš li er si ti sva moja jur dika?
Pomoć mi sade daj i tvoga smiljen'ja,
i ktomuj izmi vaj od moga živjen'ja; 240
ne čin' me već bolit kroz tvoju ljubav
neg ove tužice od sve me svasma izbav'!
Resposta de la amata a lo amante:
Shraniti tvu krjepos, moj vijenče gizdavi,
nada sve i ljepos hoću ja u ljubavi,
i moje sve dike na službu hoć imat, 245
po sve dni sve vike sa mnome pribivat;
I er tako hotil je oni bog krilati
ki vazda mislil je s tobo[m] me sastati.
Krostoj se ja sada u dar ti darivam,
neka jur iz jada život tvoj izvidam. 250
Za biljeg od toga ter vjere jur prave,
ufan'ja nu moga gizdave tve slave,
poljubit tve ličce hoću sad gizdavo,
pridrago sunačce, moj ures, mâ slavo.
Benediczion de Pallas:
Blažen'ja i radosti, sve dobro odsvude 255
dopustit mladosti vašoj bog da bude;
u miru i goju ljubveno pribivat,
u vječnom pokoju na svrhu počivat.
Jupiter coniunga le sponsalizie com parole subsequente:
Vivite felices castique cupidinis ambo
exercete diu dulcia bella simul, 260
et videat tota vos ludere nocte lucerna,
donec vos faciet curva senecta graves.
Finito fazza la [mjesto lo] amante con la amata insieme un ballo.
