Page:Simo Matavulj - Tri pripovijetke.pdf/74

Izvor: Викизворник
Ova stranica je lektorisana

— 68 —

— Ostavi sve to što imaš ovdje. Idi platiće ti gospodin tamo u hodniku.

I ona opet reče nješto mužu tuđim jezikom, pa naglo izađe.

Brane se nađe u čudu, ali kako baba, slažući haljinice u isto vrijeme bješe zapodjela tihi razgovor sa sobaricom, on je brzo isplati i opremi.

Ručak je već bio gotov. Muž i žena opet su jeli ćutke. Ona je bila većma zamišljena nego tužna.

— Pa šta misliš, molim te? — reče najposlije muž. — Hoćemo li na put ili nećemo?

— Ne, ne, ne, odgovori ona brzo, — molim te, hajdemo izvan, a ne pitaj me ništa! . . . Je li da me nećeš ni za što pitati?... Ti si dobar.

I mlada žena zagrli ga i nasloni mu glavu na grudi.

— Dobro, — veli on, — hajdemo gdje hoćeš, radi što god hoćeš, samo mi se razvedri.