Page:Simo Matavulj - Tri pripovijetke.pdf/18

Izvor: Викизворник
Ova stranica je lektorisana

— 12 —

nogorac sa sjekirom! rekoh smijući se . . . A kako si se ti podnio u okršaju?

— Đavo neka ih nosi! veli Dušan mršteći se. Već je to dosadilo. Najteže mi je zbog tetke, koja je sirota bolesna.

— Ama, zbilja, kod koga ti nastavaš? zapitah ga, znajući da je samac.

— Pa, kažem ti, kod tetke. Ona je starija udovica. Ima jednog sina činovnika. Svrati, ako hoćeš, te možemo zajedno u varoš.

Uđoh.

Iz vrlo tijesna hodnika, izidoh u dugačko dvorište, koji je u pozadini. Od polovine dvorišta, svud okolo, načičkali se siromaški stanovi. To su tipičini biogradski stanovi, koji se daju pod najam! s lica gospocke kuće, a iza nje „kvartiri“, u kojima se zbijaju sirotinjske glave. Po jedna soba i kujna sačinjavaju „kvartir“, a obično na svaka tri četiri dolazi po jedan