O majko djevice, o kćeri od sina

Izvor: Викизворник
O majko djevice, o kćeri od sina
Писац: Никола Наљешковић


O majko djevice, o kćeri od sina



 
O majko djevice, o kćeri od sina,
   o slavna kraljice od nebes jedina,
andjeli i sveti na nebu ku slave
   i jošte izrieti ne mogu tve slave,
a neg li grješnik ja, ki želim proslavit' 5
   tvu milos, koja sja vrh neba i na svit;
da pieskom rieči me a ingvas đa more
   a knjigom nebo sve stvorit' se da more,
tisući jedan dil izriet' se vik ne bi
   mogao tvojih dil, koja su u tebi. 10
Rad bih te ja slavit', djevice prisveta,
   al ne znam što pravit', er s' od vik začeta,
grieha ni jednoga u tebi vik ne bi,
   porodi ti boga od svieta i nebi,
ki nebo i sviet vas od ništa satvori; 15
   u tvoje zacjeć nas prsi se zatvori,
koga sviet zauzeti i nebo ne može;
   tko će toj izrieti, neg ako ti bože,
od slave tve mrva rekla se vik ne bi,
   za što si ti prva kon boga na nebi, 20
od svake milosti kladenac ti jesi,
   svakom te kreposti višnji bog uresi;
ti rodi onoga, koji te satvori,
   čovjeka i boga, ki nam raj otvori.
Ne bih rad, gospoje, želeći proslavit' 25
   kreposti ja tvoje na niže postavit'.
Er ako nie moć' izreći togaj viek,
   kako ću vrha doć' umrli ja čovjek ?
koji sam u griesieh i začet i rodjen,
   u muke za ke bjeh pakljene osudjen, 30
neg slavni tvoj sinak, koga ti porodi,
   svojom me krvi pak od toga slobodi,
prid koga ja ne znam kako ću doć' na sud,
   u griesieh ere sam zapleten oda svud;
ako me gospo tve prid sinkom ne budu 35
   pomoći molitve, ja molim za ludu.
Tiem pokli gospodje dostoja da rodiš
   Jesusa, ki podje za dat' nam raj na križ,
i koji za naš grieh umriet' se dopusti
   od djaval da nas zlieh slobodi iz usti, 40
moli ve ti njega da ne da on mene
   rad grieha mojega u muke pakljene,
neg da mi oprosti i da sam njegov ja,
   pokli su milosti njegove bez broja;
moli još oca ti i duha svetoga, 45
   er boga u sve tri ja držim jednoga,
koji bi prie neg sviet i bit' će, kad plamen
   čini ga izgorjet', i u viek i amen.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Никола Наљешковић, умро 1587, пре 437 година.