Neka znaš, ružice, meni su s boljezni

Izvor: Викизворник
Neka znaš, ružice, meni su s boljezni
Писац: Шишко Менчетић
374. pesma prvog dela Ranjinina zbornika.


Neka znaš, ružice, meni su s boljezni




Neka znaš, ružice, meni su s boljezni,
   meni su s tužice ovake ljubezni;
   zač koji dan tebe ne vidi sluga tvoj,
   ne vidi sam sebe ni takođ život svoj.
To li grem rumeni da združu tvoj obraz, 5
   čini se jur meni sto godin svaki čas.
   Kad li se u tvoj dvor, moj venče, viđu ja
   gdi svaki razgovor meni se steć prija,
tada ja začnu vas srdačcem jur cvilit,
   kolikrat mišlju čas ki nas će razdilit. 10
   A zatoj, ružice, jesu li s boljezni,
   jesu li s tužice ovake ljubezni?
Jer kad se ja s tobom, moj cvite, razdilju.
   jakino sam sobom razdijeljen uscvilju,
   ter veće trpiti ovi jad ne mogu 15
   negoli vapiti odlučih prem k Bogu,
jeda kad od usti od mojih sliši glas
   ter meni dopusti za milos ovuj vlas,
   za milos ovu čes da duhom satvorit
   mogu se kad ures želim tvoj podvorit; 20
neka se vazda ja, kad hoću, namiram
   gdi tvoja lipos sja ku k suncu primiram.
   Nu kada tko s tobom ne bude u dvoru,
   da s' opet sam sobom isti ja pritvoru,
neka se u tvoj kril pobludim ljuveno, 25
   neka mi ljuven stril izvidaš svršeno,
   koji me sve vridi, koji me skončal jes,
   kad godi po sridi ne vidih tvoj ures.



Напомена[uredi]

Извор[uredi]

Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str. , Zagreb, 1870


Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Менчетић, умро 1527, пре 497 година.