Ne vim ja ini lik ovojzi ljubavi,
ako će ki človik da je se izbavi,
negoli umriti. Još me strah ter velju,
i tamo da priti, ne vidiv nje, želju.
Zač stoji u kosti, gdi je svis i duša: 5
koga čes ne prosti, zaman se sve kuša.
Togaj se dil človik svaki njoj priloži,
zač tko već ište lik većma ju umnoži;
jakino jur oganj, u kom je taj zlamen:
što puhaš tvrđe na nj, veći mu daš plamen.10
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Šiško Menčetić, umro 1527, pre 497 godina.