Ne vim ja ini lik ovojzi ljubavi,
ako će ki človik da je se izbavi,
negoli umriti. Još me strah ter velju,
i tamo da priti, ne vidiv nje, želju.
Zač stoji u kosti, gdi je svis i duša: 5
koga čes ne prosti, zaman se sve kuša.
Togaj se dil človik svaki njoj priloži,
zač tko već ište lik većma ju umnoži;
jakino jur oganj, u kom je taj zlamen:
što puhaš tvrđe na nj, veći mu daš plamen.10
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Менчетић, умро 1527, пре 497 година.