Na milos Orfeo svojijem skladnijem pjesnima
vas pakô priveo s nakaznim strašnima.
On smion tu pođe, hude pun bolesti,
ljepos sve gospođe da bude izvesti.
Smjenstvo tve veće bi er sinka miloga
pođe uzet na nebi iz krama rajskoga.
Bi ljubav jedina svaki od vas kom ljubi,
nu većma ti sina negli vernu on ljubi,
er bez nje se on vrati na ovi svijeta kraj,
ti š njim htje ostati, obje vas združi raj.
Ali, jaoh, poginu u Gradu nam moguća
u ocu i sinu Jaković sva kuća;
poginu s nesreće, nu u vječnoj spomeni
tvoji znani živjeće lovori zeleni.
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Ivan Bunić Vučić, umro 1658, pre 366 godina.
