Molitva Jesusu

Izvor: Викизворник
Molitva Jesusu
Писац: Мавро Ветрановић


Molitva Jesusu



U zemlju ničeći očima sluga tvoj,
   prid tobom klečeći, Jesuse slatki moj,
u suzah priljutih perući moj obraz,
   svijeh zledi minutih pridavam razlog vas.
Nu će prije jezik moj u glavi lipsati, 5
   ner li će tolik broj od suza pridati;
zač odkli svijet poznah od moga postanka,
   živil sam u zlobah svak čas bez pristanka,
u razlikoj zlobi trajući dan svaki
   do ovogaj dobi, Jesuse prislatki.10
Najprije se pogubih u razlikoj zlobi,
   a tebe ne ljubih, kako se podobi.
Za ljubav za tvoju još nisam bil spravan
   proliti krv moju, Jesuse prislavan,
ni podat sam sebe da budem tutako 15
   ja umrijet za tebe u vrijeme u svako,
jakino ljubav taj, u tebi ka gori,
   prišadši na svijet saj sama se umori,
primivši sve trude tvoja put blažena,
   po tebi da bude ma duša shranjena.20
Zatoj se kriv čuju, nu s plačem u suze
   iz glasa klikuju: prosti moj Jesuse,
blaženstvo vajmeh tve i milos taj tvoja
   prosti mi zledi sve, kojijem nije ni broja;
nemoj me prognati isprid lica tvoga,25
   da moj duh ne pati cviljen'ja vičnoga.
Pokli se ja kaju za zledi za moje
   i moj duh pridaju u ruke u tvoje,
od mene ne odvrati tvoj obraz blaženi,
   ner moj trud prikrati i prosti zled meni,30
zled koju suzami prid tobom opiram,
   gdi združen s tugami tolik trud razbiram,
dočijem ti upriješiš, gdi život moj tuži,
   da moj vez odriješiš, ki nosim o duši.
Zač ako ne upriješi prijazan taj tvoja 35
   ter mene ne odriješi od zloba bez broja:
ja sužan neću moć, Jesuse priblažen,
   k blaženstvu tvomu doć po vas vijek i amen.
Tijem konop i uze, o duši ke nosim,
   odriješi Jesuse, za milos ku t' prosim,40
ja ki sam ogriješen, ako mi može bit,
   da mogu odriješen k blaženstvu tvomu prit.
I sada i po tom još s tvojom ljubavi
   s tolikom tegotom trudna me rastavi;
zač nije moć izreći toliku tegotu,45
   ku nosim vrh pleći, vaj momu životu,
ku bih rad dvignuti i svalit s rameni,
   da duh moj ne ćuti tolik trud pakljeni,
ner da se izbavi po tvojoj milosti
   i s tvojom ljubavi pakljene žalosti,50
onadaj najliše, od suza kad vir moj
   na smrti polipše, da pridu u kril tvoj.
Vas moj plač i suze i duša jednaga,
   moj slatki Jesuse, ljubavi pridraga,
cviljen'je i moj plač i od suza usilos 55
   jeda te svrne tač na ljubav i milos!
Zatoj se pokorim, kriveći sam sebe,
   jaoh jeda izdvorim tuj milos od tebe,
trpeći velik trud na svako jur dobi,
   da me tvoj gnjijevan sud, Jesuse, ne oznobi;60
da me tvoj vajmeh gnjiv u propas ne stavi,
   zašto se čuju kriv ja tvojoj ljubavi.
A meni nije moći odnimit trud taki
   bez tvoje pomoći, Jesuse prislatki;
ar sobom razlučih vesel'je sve moje,65
   zač vjerno ne obslužih zakone sve tvoje.
Zatoj sam podoban i hoće svaki sud
   jakino sve zloban podnijeti svaki trud.
Nu nije te pokore, ni će bit do vijeka,
   odkupit da more vaj mene grješnika,70
prijazan ner tvoja i ljubav gorušta,
   koja se dostoja, koja se dopušta
dragu krv proliti na križu viseći
   i moj grijeh odmiti, shranit me želeći.
Zatoj se svijes moja i pamet snebiva,75
   gdi draga krv tvoja sama se prolijeva,
ja crvak budući i grješnik veliki,
   a ti bog živući stvoritelj nebeski
na tuj se smrt spravi, gdi raspet vas stojiš,
   s tolikom ljubavi da moj duh posvojiš.80
Pripravan nu odkle si pomilit svakoga,
   ti podri i otresi od srdačca moga
trnove sve drače, od kojijeh život moj
   uzdiše i plače u velik nepokoj;
i vijek ću plakati, dokle sam vajmeh živ,85
   i zlobe kajati, za ke sam tebi kriv;
zač ufam, Jesuse, da ćeš moj plač priljut
   i uzdah i suze primiti u tvoj skut,
kako si prijal tač, Jesuse blaženi,
   od Petra grozni plač i uzdah skrušeni,90
ali pak suzice, koje se proliše
   od velje grješnice, ke t' noge umiše;
skrušena usilos lupeža još čini
   k tebi prit na milos i k tebi sjedini,
i mnoge bez broja grješnike pomili95
   prijazan taj tvoja i kriocem okrili.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Мавро Ветрановић, умро 1576, пре 448 година.