Molim te, diklice, ne moj mi zazrijeti Pisac: Šiško Menčetić
Molim te, diklice, ne moj mi zazrijeti
18
Tvoj je pogled moj lijek.
Molim te, diklice, ne moj mi zazrijeti;
kad pozrem tve lice, htjej malo strpjeti,
neka se nagledam od raja milosti,
da veće ne predam u gorci žalosti;
tako mi ne umrijet u muci pakljeni 5
želit m' je sad pozrijet tvoj obraz ljuveni,
još mi je u njem lijek od jadne suzice,
ke ronim vas moj vijek cjeć gorke tužice.
Diklice gizdava, ini lijek nije moj
nego li tva slava, veseo pogled tvoj.10
Kad pozriš na mene, ostavim svaki trud
i muke pakljene i čemer s jadom hud.
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str.10, Zagreb, 1870
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Šiško Menčetić, umro 1527, pre 497 godina.
