Mnil ne bih nigda ja da oni lip obraz,
iz koga sunce sja, nosi jad i poraz;
ar kaže u sebi anđelsku dobrotu.
Nu togaj sad ne bi mojemu životu:
razdor mi učini od srca kako lav, 5
koji čas procini da želim nje ljubav;
i pozor izbrani i ličce veselo
od mene sve brani, - zatoj grem dreselo!
Ah, mene zatrudi u ljubav bez lika,
ter nitko ne sudi po ličcu človika!10
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str. , Zagreb, 1870
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Šiško Menčetić, umro 1527, pre 497 godina.
