Misto moje jesi prigizdavo
od sve zemje dubrovačke slavo
svak te fali ko je u tebi bio
i u tebi crnu kafu pio.
Hvalu mi te po moru trgovci, 5
da se u tebi mnogi uzdržu novci,
i hvalu te po moru mornari,
da u tebi raste lipih mladih
nazad doba i prije su bile,
sada lipše da su procvatile. 10
Ali, pobro kada bi mislio
s kojon bi se oženit hotio
nije tebi potriba misliti,
oči imaš pa možeš viditi.
Eno ti Kate gizdave mladice, 15
koju hvalu da neima lipše.
Kada doje danak nedijica,
kad se uresi gizdava mladica,
pak se uresi i obuje šćopelice,
svak govori neima je lipše, 20
kad se očešja i kose oplete
baš mladiću da se pamet smete,
kad obuče finu kamižolu
oko vrata stavi zlato i koraju
i klobučić okiti peron nojevin, 25
izličit češ sve jubavne muke,
zagrli je s obje tvoje ruke
i vodi je u svatove mladu,
kad je dovedeš usrid dvora tvoga
bit će draža i bez odila svoga. 30
Kazivač: Kata Buntjelić rođena Jakovljević iz
sela Zukovca, moja baka po majci.
Cvito Fisković, Nekoliko narodnih pjesama 19. stoljeća iz Orebića, Čakavska rič : Polugodišnjak za proučavanje čakavske riječi, Vol. XXII No. 1, 1994., str. 8-9.
