Mada/37
| ←Šena šesta | Mada Писац: Nepoznati autor ŠENA SEDMA |
Šena osma→ |
LUKA: Hodi, veće brijeme je.
FANTAŽIJA: Od kojega si vražjega drva usičena, teška ti si, čini mi se, da nosim skalu od galije ali od vješala. Evo je, gosparu, gdje ću š njom?
LUKA: Arankaj 'e odi uz funještru i hodi gori!
FANTAŽIJA: To ja? Nemoj, moj dobri gosparu, nijesam ja inamoran, ovo tebe toka uziti.
LUKA: Son stuff о od tolicijeh riječi, hodi gori, pralju ti, i što bolje nađeš,
meći dolu, ja ću primati. Via na poso, ne gubi bremena!
FANTAŽIJA: Fatte, ma na vjeru mal volontijero, er gonjetam njeko veliko zlo. O, gosparu, ako budem u koj nevoji, znam, da ćeš ti biti alla larga ko i prije, kad me gospar Gabro refresko. Zato da ti sam priporučen! Evo me u kući, a sad što ću činiti?
LUKA: Kupi sve što možeš i meći niz funještru!
FANTAŽIJA: Evo jedna peča brokata.
LUKA: Peča mrežine.
FANTAŽIJA: Evo jedna kolajna od suhoga zlata, primi je, da se ne slomi.
LUKA: In veritá rista lukovine.
FANTAŽIJA: Evo ti jedan bačio od srebra.
LUKA: Ovi je u ognjištu sikuro.
FANTAŽIJA: Ovo ti skatula s prstenima.
LUKA: Jesam li ja reko. Ali je pijan ali nezna gdje je. Ovo je batifog.
FANTAŽIJA: Bogme ti je škuro kо u guzici. Jošte sam nješto napipo ma ne znam što je. Si, si, jedan moskar, drži, da se ne razbije.
LUKA: Pršut in veritá, horsu sve će mi ovo naopako otiti s ovijem vragom.
FANTAŽIJA: O, a, evo kašunić od mjedi, ne mogu ga kalati, sam ću ga na ramenu donijeti, a ti, gosparu, imaj pomnju od toga blaga, što sam metnuo, nemo' da što pomanjka, ja gori režem svekoliko u raboš, hoću, da se poslije lijepo dijeli na pola svekoliko.
LUKA: Evo Gabro per vita mia, a sada ja ću uteći, non voglio saper altro.
Референце
[uredi]
